Brod je pronađen u savršenom stanju sa svim teretom. Sto je bio pripremljen za doručak, ali nije bilo posade…
Nestanak posade broda Zebrina i dalje ostaje jedna od najneobičnijih i neobjašnjenih mornaričkih katastrofa 20. vijeka. Teorija ima niz, a kao i u sličnim pričama, čine se toliko nevjerovatne da bi mogle i biti istinite.
Bio je to jedrenjak od 189 tona sa tri jarbola koji je počeo plovidbu 1873. godine. Izgrađen je te iste godine u Whitstableu, Engleska s prvobitnom namjenom trgovanja na rijeci La Plate u Južnoj Americi, na granici Argentine i Urugvaja.
Po nekim pričama i teorijama prvenstvena namjena ovog broda je bila prevoz jeftinog svježeg mesa, što se pokazalo kao jako zahtjevan zadatak.
Naime, brod je bio jako spor, i nije imao zamrzivače, pa su morali u luku stići prije nego bi se led otopio. Dugotrajna putovanja sa svježim mesom tako nisu dolazila u obzir. Kako bi smanjili svoje gubitke vlasnici su brod počeli koristiti na kraćim rutama. Desetljećima je plovio morima bez ikakvog incidenta, sve do septembra 1917. godine kada je isplovio iz Falmoutha pod kapetanom Martinom. Prevozili su ugljen iz Engleske prema Saint-Brieucu u Francuskoj, piše Listverse. Samo dva dana nakon što su krenuli na to putovanje brod je primijećen kako pluta u blizini luke Cherbourgu u Francuskoj. Ubrzo se nasukao na obali, pa su prilikom pregleda otkrili da je u savršenom stanju, ništa nije oštećeno, a i sav teret je bio na brodu, netaknut. Sto je taman bio pripremljen za doručak. No nije bilo posade, a u kapetanovom dnevniku posljednji zapis bio je mahom nakon što su napustili Falmouth.
Inače je na ovim brodovima bilo šest članova posade, a po nekim teorijama na ovom je brodu tog puta bilo njih 23, pa se nagađa da im je možda bila namjera namamiti vojni brod ili podmornicu dovoljno blizu kako bi ih mogli napasti. Nakon prvotne istrage zaključili su da je brod najvjerovatnije napala njemačka podmornica, popularno nazvana U-Boot. U to je vrijeme 1. svjetskog rata njihova uobičajena praksa bila je napad na protivnički brod, zarobljavanje posade ili prisiljavanje da se ukrcaju na čamce za spašavanje kako bi se spriječile žrtve prije nego što potope brod. Sve je ostalo na pretpostavkama o tome što se posadi moglo dogoditi, obzirom da se do danas ne zna gdje su završili, naprosto su nestali s lica zemlje i više ih nikad niko nije vidio. Njihova imena se čak nisu pojavila u nekom njemačkom zatvoru ili na nekoj listi ratnih zarobljenika, što je inače bila takođe uobičajena praksa u slučaju takvih potapanja.
Nijemci su naime voljeli zapisivati što su napravili kako bi imali dokaze za svoje ratne uspjehe, a zapljena kapetanovog dnevnika bila je jedan od načina na koji su dokazivali svoj ratni plijen. Činjenica da je kapetanov dnevnik ostao na Zebrini samo je dodatno zakomplikovala tu teoriju. Jedna od teorija je i da su Nijemci odveli članove posade na svoju podmornicu, koju je zatim napao engleski brod, i u morske dubine odveo i posadu podmornice ali i posadu Zebrine. Ova teorija nije nikada službeno potvrđena. Obzirom na ratno stanje i da je rat u trenutku nesvakidašnjih događanja na Zebrini bio na svom vrhuncu, saveznički zapovjednici nisu imali vremena detaljno istražiti ovaj misterij. Poslijeratna istraga isto nije donijela nikakve potvrde nijedne od teorija koje su kružile o nestanku posade o kojoj se ni danas ništa ne zna, a brod je kroz godine u potpunosti uništen.
express.hr
