Prvo, raznobojne forme u krugu, kvadratićima, pravougonicima i štraftama koje su se uz jednolično pištanje pojavljivale s vremena na vrijeme na tv prijemnicima zapravo ima ime! Zovu se test karte ili test šablon.
Ovaj prizor uglavnom se emitovao u trenucima kada je transmiter aktivan, ali ne emituje program. Dakle, u vrijeme kada je televizija imala “radno vrijeme” tj. nije emitovala program 24 časa.
Test karte puštane su na početku i na kraju svakog emitovanja, a šare je uglavnom pratio i jednolični ton mada su neke stanice koristile i uključenje u radio signal ili neku instrumentalnu muziku.
Test kartice stare su faktički koliko i televizija. Prvo su se koristile stvarne, fizičke kartice u koje bi se uperila kamera dok je kasnije korišćen već snimljen materijal. Riječ je o čisto tehničkoj stvari.
Glavni cilj ovog prilično iritantnog prizora bila je kalibracija signala, tj. podešavanje kamera i prijemnika da pravilno prikazuju sliku. Kartice su omogućavale svima, i gledaocima i tv stanicama, da podese svoju opremu kako bi dobili optimalan kvalitet slike.
Samim tim, ništa na test karticama nije bilo slučajno tu. Krug je korišćen zbog podešavanja linearnosti u doba dok su se u televizorima koristile katodne cijevi. Dok su prijemnici bili crno-bijeli korišćeni su paterni sa nijansama bijele i crne, a sa kolornom televizijom stigao je i set šara, tzv. “SMPTE trake” u različitim bojama.
Patern boja uvijek je bio isti i to redom, sa lijeve na desnu stranu – bijela, žuta, cijan (zelenkasto plava), zelena, magenta (crvenkasto-ljubičasta), crvena i plava. Uz te boje, na test karticama su se nalazile i različite nijanse crne koje su omogućavale da se jačina svjetla i kontrast na ekranima podese što bolje.
Najpoznatiju test kartu napravila je 1966. godine kompanija Filips. Sadržaj i formu šablona osmislio je inženjer Fin Hendil uz pomoć kolege Erika Helmera Nilsena. Šablon je nazvan “Philips PM5544” i korišćen u Velikoj Britaniji, Kanadi, Sjedinjenim Američkim Državama, na Filipinima, u Mjanmaru, Južnoj Koreji, Tajvanu, Japanu, Australiji, Španiji, a i mi ga se dobro sjećamo.
Nekada uobičajen prizor, test kartice se danas rijetko viđaju izvan televizijskih studija, postprodukcije i distributivnih objekata. Više nemaju za cilj da pomažu gledaocima u kalibraciji televizora prije svega zbog toga što savremenim tv prijemnicima nije potrebno skoro nikakvo podešavanje, a tome je doprinio i digitalni signal. Takođe, većina televizijskih stanica program sada emituje non-stop 24/7 pa nema ni onog simboličnog “početka i kraja” svakog radnog dana.
(b92)
