Automobil je ostao čvrsto prikovan za tlo, čak i kada je bio izložen udarima vetra strahovite brzine, koja je na momente dosezala i 300 kilometara na čas.
Naravno, Centodieci nije usamljeni model sposoban da premaši brzinu kretanja od 350 km/h, a pri takvim poduhvatima je od kritične važnosti procijeniti uticaj vjetra na stabilnost vozila.
Na osnovu toga se, između ostalog, i formira mišljenje o kvalitetu hiperautomobila.
Kako bi se obezbjedila odnosna relevantna procjena, ne ide se na stazu gdje se postižu tako velike brzine, već se automobil testira u vazdušnom tunelu, kako bi se utvrdila granica tolerancije u odnosu na jačinu vjetra, i kako bismo saznali gdje su krajnje granice konkretnog četvorotočkaša.
Propeler koji je korišćen u vazdušnom tunelu upotrijebljenom za test Bugattija je u prečniku imao osam metara, a pokretan je od strane monstruoznog motora s 9.172 konjske snage kako bi bio u stanju da isporuči konstantnu brzinu strujanja vazduha od 300 kilometara na čas, što je dovoljno moćno da omogući polijetanje aviona.
“Pogonske osovine se skidaju s vozila prije početka testa kako bi se spriječilo da spoljni pogon točkova prenese bilo kakvu silu u vozilo. Vozilo je zatim pričvršćeno samo s četiri male osovine u donjem dijelu karoserije, a njegova visina se mijenja u skladu sa planom testiranja”, objašnjava Bugatti.
Konstruktori iz Bugattija su izvršili neke modifikacije, poput toga što su zakrilca prednjeg difuzora učinili prilagodljivim po uglu, dok je zadnji blatobran modifikovan za svega par stepeni.
Inženjeri su provjeravali i kako struji vazduh oko hiperautomobila Centodieci pri brojnim različitim brzinama istog.
Počeli su od 140 km/h, kada su koristilli standardnu postavku zarad utvrđivanja referentne vrijednosti koja bi se potom poredila s ostalim modelima marke.
Onda se krenulo u sprovođenje različitih testova kako bi se utvrdila maksimalna brzina, uključujući i kretanje pod različitim uglovima, na koji način se simulirao brz prolazak kroz krivine, na koji način su stvarane velike bočne sile.
Kritično važna je kontrola temperature rashladne tečnosti i motornog ulja u Bugattijevom 8,0-litarskom W16 motoru s 1.600 konjskih snaga, pri tako visokim brzinama kretnja.
Uz upotrebi posebnih slika za koje se koristi i magla, inženjeri su provjeravali i sistem za hlađenje kočnica u vazdušnom tunelu.
“Važni su podaci koji otkrivaju silu potiska, kako na prednjoj, tako i na zadnjoj osovini. Oni moraju biti u perfektnoj zoni jer je to od esencijalne važnosti za ponašanje vozila pri visokim brzinama kretanja”, pojašnjava Andre Kulig, tehnički rukovodilac projekata razvoja unikatnih Bugattija.
Nezavisne.
