Stručnjaci otkrivaju koliko vam je sna zaista potrebno svake noći
Dovoljno sna štiti raspoloženje, pamćenje, imunološki sistem i zdravlje srca
Kako starimo, mnogi ljudi počinju se buditi ranije nego prije, ponekad bez alarma. Neko ko je nekada bez problema prespavao noć do osam ujutro, odjednom se nađe kako zuri u plafon u pet ili šest, dok mu se oči zatvaraju prije nego što završi njegova omiljena TV serija. Takva promjena može biti zabrinjavajuća, posebno jer znamo koliko je san važan za pamćenje, zdravlje srca i zdravlje mozga. Ali buđenje ranije nakon 60. godine ne mora nužno značiti da nešto nije u redu.
Kvalitetan san je jedna od najvažnijih navika za kratkoročno i dugoročno zdravlje. Nakon samo jedne noći lošeg sna možemo primijetiti slabiju koncentraciju, sporije reakcije, izraženiji mentalni umor i niže raspoloženje. Istraživanja pokazuju da nedostatak sna smanjuje sposobnost održavanja pažnje, otežava donošenje odluka i povećava negativne emocije.
Dugoročni nedostatak sna može imati još ozbiljnije posljedice. Povezan je s većim rizikom od kardiovaskularnih bolesti, metaboličkih poremećaja poput dijabetesa tipa 2 i gojaznosti, te s bržim kognitivnim padom. Upravo zato mnogi ljudi nakon 60. godine pretpostavljaju da bi trebali spavati više nego kada su bili mlađi, kako bi dodatno zaštitili mozak. Međutim, stručnjaci ističu da se potreba za snom u starosti ne povećava dramatično.
Za osobe starije od 60 ili 65 godina, generalno se preporučuje da spavaju između sedam i osam sati svake noći. Ovo je nešto uži raspon od preporuke za odrasle osobe od 18 do 64 godine, kojima se najčešće savjetuje između sedam i devet sati.
Prema riječima stručnjakinje za spavanje dr. Natalie Dautovich, sedam do osam sati sna povezano je s najboljim fizičkim, mentalnim i kognitivnim zdravljem za većinu starijih osoba. Tokom sna, mozak konsoliduje sjećanja, obrađuje nove informacije i uklanja metabolički otpad koji se nakuplja tokom dana.
Ljudi koji redovno dobro spavaju imaju tendenciju da postižu bolje rezultate u zadacima koji uključuju pažnju, pamćenje i učenje. San ne može garantovati da neće doći do kognitivnog pada, ali je važan dio načina života koji uključuje redovnu fizičku aktivnost, društvene kontakte i brigu o kardiovaskularnom zdravlju.
San je također vrijeme kada se tijelo duboko opušta i popravlja unutrašnje sisteme, dok nam snovi pomažu u obradi iskustava i novih informacija. Dugoročna istraživanja pokazuju da je loš kvalitet sna povezan ne samo s većom učestalošću kognitivnog pada i depresije, već i s većim rizikom od poteškoća u obavljanju svakodnevnih aktivnosti i s češćim padovima u starosti.
godine.
Pa zašto se mnogi ljudi prirodno bude ranije nakon 60. godine?
Glavni razlog je promjena cirkadijalnog ritma, odnosno unutrašnjeg biološkog sata. Tokom godina, ovaj ritam se postepeno pomiče prema ranijem dijelu dana. Starije osobe stoga često postaju pospane ranije uveče, ali se shodno tome ranije bude i ujutro. Istovremeno, san može postati plići i isprekidan. Ljudi se češće bude tokom noći, a ponekad im je teže ponovo zaspati. Većina dubokog sna ionako se odvija u prvoj polovini noći, dok se manje odvija u drugoj polovini, zbog čega se lakše budimo prije jutra.
Gerontologinja i bihevioralna naučnica dr. Heidi Ewen objašnjava da mnogi stariji ljudi spavaju kraće noću, a zatim popodne odspavaju. Ovaj obrazac nije nužno loš ili neprirodan. Prema njenim riječima, možda je tijelo tako dizajnirano da funkcioniše, ali zahtjevi posla, porodice i društvenog života često nas prisiljavaju da se tokom godina pridržavamo drugačijeg rasporeda.
Kada ljudi odu u penziju ili njihova djeca odrastu, njihova tijela se mogu vratiti svojim prirodnijim ritmovima. Mnogi ljudi čak izvještavaju da se osjećaju odmornije nego ranije u životu, iako se bude ranije. Ne postoji jedno idealno vrijeme u koje bi se svi stariji od 60 godina trebali buditi. Važno je da li se osjećate odmorno, bistre glave i sposobni da normalno funkcionišete tokom dana. Međutim, cirkadijalni ritam voli dosljednost, tako da pomaže da idete u krevet i budite se otprilike u isto vrijeme svaki dan, uključujući i vikende.
Rano buđenje samo po sebi stoga nije razlog za zabrinutost. Problem nastaje ako se redovno budite nemirni, ako ne uspijete odspavati sedam do osam sati ili ako ste izuzetno pospani tokom dana. Stručnjaci upozoravaju da loš san nije neizbježan dio starenja. Hronična nesanica, glasno hrkanje, prekidi disanja tokom noći ili pretjerana pospanost tokom dana ne smiju se zanemariti. Takvi simptomi mogu ukazivati na poremećaje spavanja, uključujući apneju, koja se u mnogim slučajevima može uspješno liječiti.
Čak i male dnevne promjene mogu imati pozitivan utjecaj na san. Redovan raspored spavanja, izlaganje jutarnjem svjetlu, svakodnevna tjelovježba i smanjenje izloženosti jakom svjetlu i ekranima uveče mogu donijeti primjetne koristi.
Dovoljno sna nije važno samo za više energije sljedećeg dana. On štiti vaše raspoloženje, pamćenje, imunološki sistem i zdravlje srca. Ako se budite ranije nego prije nakon što napunite 60 godina, ali ste odmorni i funkcionalni tokom dana, moguće je da se vaš unutrašnji sat jednostavno prilagodio novoj fazi u vašem životu.
