Devetog septembra 1919. španski parobrod “Valbanera” isplovio je iz luke Santijago de Kuba.
Na brodu su uglavnom bili siromašni iseljenici sa Kanarskih ostrva, koji su krenuli u potragu za srećom u Novom svetu. Više od polovine putnika (njih 742) bilo je toliko nestrpljivo da su se iskrcali već u Santijagu, pre krajnjeg odredišta Havane. Nisu znali da će im upravo to spasti život.
U noći nakon što je ”Valbanera” isplovila iz Santijaga, parobrodu od 8.000 tona, na kome je bilo još 488 putnika, izgubio se svaki trag. Još u Santijagu se pronela vest o ciklonu, ali je kapetan broda Ramon Martin Kordero uprkos tome krenuo ka severu, pravo u susret oluji. Kada je brod stigao na Kubu, luka u Havani je bila zatvorena zbog nevremena. ”Valbanera” je poslala signal da će se usidriti ispred luke i sačekati da prestane uragan, ali kada je nevreme prestalo od broda više nije bilo ni traga.
Dvadesetog septembra, deset dana nakon nestanka, iznenada se pojavila olupina broda, koji je potonuo u plitkim vodama između Kube i obale Floride.
Istraga koja je usledila nametnula je brojna pitanja: zašto je brod potonuo, iako na njemu nisu vidljiva nikakva spoljna oštećenja? Zašto nijedan čamac za spasavanje nije spušten u more kad su kapetan i posada broda morali da primete opasnost koja preti? Možda je najveća misterija, koja izaziva jezu, zbog čega na “Valbaneri” i u blizini mesta nesreće nije nađeno nijedno telo?
Oko nestalog parobroda stvoren je mit: listovi poput “Njujork tajmsa” izveštavali su o nesreći, novinari i avanturisti iz celog svega tragali su za rešenjem zagonetke. Popularna teorija je bila da je uragan odneo posadu u obližnji Bermudski trougao, gde su desetine brodova već nestale pod nerazjašnjenim okolnostima. Neki su tvrdili da su se pojedinci preživeli i domogli se Floride, gde su otpočeli novi život.
Španski istoričar Hulio Gonzales Padron izneo je malo drugačiju teoriju: tvrdio je da je u vodama oko mesta nesreće vrvelo od ajkula i barakuda, koje su pojele nesrećne brodolomnike.
Nemački naučnik Aleksander Godkneht, koji proučava ajkule, međutim, ne veruje u to, jer “ajkule po pravilu ne jedu ljude”. Samo ako u vodi ima mnogo krvi to može da ih natera da ipak napadnu, što je u slučaju brodoloma (pod uslovom da nije reč o borbenom okršaju) malo verovatno.
Naučnik Godkneht veruje da je brodolomnike odnela morska struja.
– U odgovarajućim meteorološkim uslovima sasvim je moguće da je kružna morska struja između Kube i Floride, odnela brodolomnike prema severnom Atlantiku, te da su se ”udavili, umrli od žeđi, ili na neki drugi način”. Moguće je da su ih tražili na pogrešnom mestu i da nisu završili u Floridi, nego na severozapadu Bahama – kaže on.
(travelbook.de)