Sličan aporazum Slovenija je još 2016. sklopila sa BiH, i iskustva tih radnika mogu da budu dobar savjet svima koji su u Srbiji i BIH zainteresovani za posao u Sloveniji.
Iskustva radnika iz Republike Srpske svjedoče da im je taj sporazum omogućio dobre uslove rada, naravno, pod uslovom da radnici znaju zaštititi sami sebe.
Bilo je, međutim, i loših iskustava, o čemu najbolje svjedoči primjer iz decembra prošle godine, kada je Slovenačkoj firmi “Univerzalna logistika” zabranjeno da u naredne dvije godine zapošljava radnike iz BiH na osnovu Sporazuma o zapošljavanju.
Povod za ovakvu odluku bio je maltretiranje radnika iz BiH i flagrantno kršenje mnogih njihovih prava, zbog čega su se oni obratili sindikatima. Muamer Bandić, direktor Agencije za rad i zapošljavanje BiH tada je posjetio Ljubljanu, zatražio pomoć nadležnih institucija, a radnicima jasno i javno poručio da BiH vodi računa o njima i da će zaštiti svoje državaljane u Sloveniji.
Nikola je sam krenuo sa spiskom mogućih poslodavaca
Ali, ima i pozitivnih iskustava. Jedan od brojnih radnika koji su iskusili život i rad u Sloveniji je i Nikola Milojević, vozač kamiona iz Banjaluke.
Kada je 2017. odlučio da ode u pečalbu, on je, kao i mnogi njegovi sunarodnici, u Sloveniju krenuo sam u potragu za poslom, sa rancem na leđima i spiskom potencijalnih poslodavaca, koje je našao na internetu. No, prije nego što je počeo pregovore o budućem zaposlenju, potražio je savjet sindikalaca.
– Boris Perš iz Nezavisnog sindikata radnika Slovenije, čovjek sa dugogodišnjim iskustvom u zaštiti radnika iz “južnih” eks ju država u Sloveniji, pogledao je spisak i odmah precrtao pola navedenih firmi: neke od njih prepoznao je po tome što ne plaćaju porez, neke po kašnjenju plata ili kršenju radničkih prava. Dao mi je još nekoliko savjeta, koji su mi mnogo koristili i na kojima sam mu beskrajno zahvalan – priča Nikola za “Blic”.
Kod prvog poslodavca moraš da radiš najmanje godinu dana, zato oprez
Ističe da je izuzetno važno da radnik pametno izabere prvog poslodavca, kod kojeg mora raditi najmanje godinu dana, kako bi, nakon tog roka, imao ista prava kao i svi drugi radnici u Sloveniji.
Zbog toga, kako ga je upozorio i njegov sindikalac, mnogi poslodavci zaloupotrebljavaju tu činjenicu, pa radnike tjeraju da rade prekovremeno u neljudskim uslovima, čak i da krše zakon, znajući da u prvih 12 mjeseci inostrani radnik nema mnogo izbora.
Da je naš sagovornik u pravu, potvrdio je Goran Lukić, radnički savjetnik u Sloveniji, koji je za RTS rekao da pojedini poslodavci u Sloveniji, da bi radnicima dozvolili da nakon godina dana odu, čak i tražili “reket”: od nekih traže 500, a od nekih i više od 1.000 evra. Nikola Milojević nije imao takvih problema.
– Kod prvog poslodavca sam radio više od godinu dana, bio je izuzetno korektan: plata solidna i na vrijeme, redovno zdravstveno i penziono osiguranje, ispravan udoban kamion, poštovanje zakona kad je u pitanju obavezan odmor od vožnje. Ipak, oko nekih specifičnih uslova nismo mogli da se dogovorimo, pa sam dao otkaz i našao drugi posao. Rastali smo se kao ljudi – kaže Nikola.
Mnogi ipak bezočnu izrabljuju “radnike sa juga”
Posao je promijenio, kako bi imao više slobodnih dana i mogućnost da češće odlazi kući, jer u Banjaluci ima djecu i porodicu.
Upravo redovni slobodni vikendi presudili su da i Vladimir Vukić, takođe vozač iz Banjaluke, izabere firmu Habjan iz Škofje Loke, inače omiljenu kod mnogih vozača iz BiH.
Ali, vozači i građevinci na radu u Sloveniji kažu da ima i poslodavaca, koji bez obzira na međudržavne sporazume bezočno izrabljuju radnike s juga. Neki idu čak toliko daleko da od vozača, na primjer, zahtijevaju da stavljaju magnete na takografe, falsifikuju putne naloge i na druge načine krše zakone zemlje u kojoj rade i EU, kako bi “u komadu” vozili duže od propisanog vremena.
– Nisu mi jasni ti ljudi. Kako mogu sebi dozvoliti da ih neko natjera da krše zakon! Prvo, tako rizikuju glavu, jer nije uzalud propisano koliko vozač smije da vozi bez odmora. Drugo, rizikuju da ih, zbog krivičnog djela, protjeraju iz EU i zabrane im ponovno zapošljavanje – kaže Nikola.
Zaboravite na “dogovor sa zemljacima” u kafani
Interesantno je da su, bar prema pričama vozača iz RS, naročito na udaru radnici iz Srbije, koji često svojim ponašanjem “dampinguju” kolege, pristajući da rade za male plate, prekovremeno i bez odmora.
Jedan vozač iz Srbije se, navodno, hvalio kako dvije godine nije imao ni godišnji odmor ni slobodne dane, pa nije ni odlazio kući u Srbiju, nego je sve to vrijeme živio u kabini svog šlepera.
U drugim branšama je bilo čak i drastičnijih primjera, pa su se Nezavisnom sindikatu radnika Slovenije pojedini građevinci čak žalili da ih šefovi tuku i otimaju im zaradu. Na udaru su najviše radnici koji rade na crno, koji naivno vjeruju da je Slovenija “obećana zemlja” i da im se tamo ne može desiti ništa loše. Ipak, loših iskustava ima, pogotovo ako se posao dogovara sa “zemljacima” u kafani, na časnu riječ i uz čašicu ljute.
Boris Perš upozorava da u Sloveniji, kao i u svakoj drugoj zemlji ima i dobrih i loših poslodavaca, ali da upravo korektni poslodavci, koji poštuju zakon i uredno izmiruju obaveze i prema državi i prema radnicima, najviše insistiraju na zaštiti prava inostranih radnika. Ne čine to, kaže, samo iz altruizma, nego prije svega zato što im treba više radnika, nego što im slovenačko tražište rada može obezbijediti.
Pazi šta potpisuješ
Perš ističe da je njegova sindikalna organizacija propisala 18 kratkih pravila, kojih radnici na radu u Sloveniji treba da se pridržavaju, kako bi izbjegli problem. Jedno od pravila glasi da radnik ne treba da potpisuje ništa što ne razumije, a ako dobije takav dokument na potpis, treba da se obrati sindikatu.
– Nipošto ne treba davati poslodavcu blanko potpis na prazan papir. Takođe, nije preporučljivo da radnik kao adresu boravka u Sloveniji prijavljuje adresu svog poslodavca, jer na tu adresu dobija i “plave koverte”, koje mu moraju biti na vrijeme uručene i na koje u roku mora da odgovori – kaže Perš.
Dodaje da radnici moraju imati na umu da zakoni Slovenije važe i za njih, pa ih se moraju pridržavati. Takođe podsjeća da radnik treba da vodi svoj dnevnik prekovremenih sati, a ukoliko je prekovremeni rad učestao, treba da se obrati za savjet svom sindikalcu ili radničkom savjetniku.
Radnici na radu u Sloveniji, ako su uredno prijavljeni, dobijaju i Evropsku karticu zdravstvenog osiguranja, pa se u slučaju povrede ili iznenadne bolesti, dok su na putu, mogu obratiti najbližoj ambulanti u bilo kojoj zemlji EU.
– I kada daju otkaz, radnici moraju da paze šta rade, kako ne bi izgubili stečena prava. Zato je najbolje da se prije predavanja zahtijeva za raskid radnog odnosa posavjetuju sa sindikatom – zaključuje Perš.
