16. Juna 2019.

BITKA ZA KIŠINjEV

Big Portal

Piše: Bojan Bilbija

I u Moldaviji, kao i nedavno u Ukrajini s pobedom predsednika Vladimira Zelenskog, pokazalo se da narod želi promenu politike i bolji život, dobre odnose i saradnju s Rusijom umesto sukoba

Nevelika republika na „kapiji Balkana“, Moldavija, ponovo je dospela u krizu. Ne samo što je ova država decenijama na evropskom začelju kada je reč o ekonomiji i životnom standardu već je ne zaobilaze ni politički potresi. Posle rata za otcepljenje nepriznate Republike Pridnjestrovlje, nakon raspada Sovjetskog Saveza, ovaj problem ni 27 godina kasnije ne može da bude rešen. A političari iz susedne Rumunije, s kojom ujedinjenje želi veliki deo stanovništva, često ne kriju ambicije da anektiraju ovu teritoriju, što onda dovodi u pitanje težnje i želje brojne ruskojezične zajednice koja svoju budućnost pre vidi u savezu s Moskvom. Naravno, integracija s Rumunijom podrazumevala bi ulazak Moldavije u NATO, a zatim neizbežni sukob s Pridnjestrovljem, čiji je garant bezbednosti Rusija. Otuda i snažan pritisak Zapada, pre svega SAD, da Kišinjev ni po koju cenu ne sme preći u „rusku uticajnu sferu“. Sve to čini zapaljivu geopolitičku smesu, u kojoj moldavski narod – bilo da je prorumunski ili proruski orijentisan – preživljava na ivici katastrofe.

AUTORITET IGORA DODONA Prošlonedeljni zaplet samo je nastavak političke sage koja traje još od decembra 2016, kada je na čelo Moldavije, voljom naroda, izabran predsednik Igor Dodon. Otvoreno proruski političar pobedio je tada u drugom krugu Maju Sandu, iza koje su tada stale sve „proevropske snage“. Trijumf Dodona predstavljao je pravu senzaciju, pogotovo što je on prvi predsednik koji je izabran na neposrednim izborima još od 2001. godine, posle čega je moldavski parlament postavljao šefove države. To je Dodonu, lideru opozicione proruske Partije socijalista Republike Moldavije, donelo povećani autoritet i političku snagu, ali bez prevelikih predsedničkih ovlašćenja. Od tada potiču i njegovi neprestani sukobi s Ustavnim sudom – koji ga je prošle nedelje po peti put „privremeno“ lišio ionako oskudnih predsedničkih ovlašćenja. A kada je Dodon, 28. marta 2017, raspisao referendum kojim je, između ostalog, zatražio od naroda da se izjasni o proširenju ovlašćenja šefa države, i to je zabranio Ustavni sud.
Ovog puta, nakon što je najviša sudska instanca ponovo predsedniku oduzela vlast, Dodon je saopštio da iza ove odluke stoji Demokratska partija, koja ne želi mirno da preda vlast. To je već poznata situacija: Dodon ima podršku naroda, ali Demokratska partija predstavlja one koji već duže od deset godina realno vladaju Moldavijom, sprovodeći antirusku, prorumunsku i pronatovsku politiku. Posle izbora održanih 24. februara došlo je do svojevrsne blokade, jer nijedna stranka nije mogla samostalno da formira vladu, pa je Dodon izlaz našao u koaliciji sa svojom bivšom rivalkom Majom Sandu, predsednicom Partije „Akcija i solidarnost“. Dodonovi socijalisti su pojedinačno osvojili najviše glasova, a problem je nastao zbog toga što je krajnji rok za formiranje koalicije bio 7. juna u ponoć, a Dodon i Sanduova su svoj koalicioni sporazum ozvaničili tek sledećeg dana, sakupivši većinu od 61, od ukupno 101 poslaničkog mesta u moldavskoj skupštini. Za predsednicu parlamenta izabrana je Dodonova najbliža saradnica, izrazito proruski orijentisana Zinaida Grečanij iz Socijalističke partije. I opet se umešao – Ustavni sud i sve to oborio.

UDAR USTAVNOG SUDA „Kao što vidimo, Demokratska partija nema nameru da mirno preda vlast zakonitoj parlamentarnoj većini i zakonitoj vladi. U toj situaciji mi nemamo izlaz, osim da se obratimo međunarodnoj zajednici sa pozivom da bude posrednik u procesu mirne predaje vlasti“, objavio je Dodon i pozvao „narod Moldavije na hitnu mobilizaciju i izlazak na mirne proteste“. Međutim, Ustavni sud je delovao odlučno. Ne samo što je Dodonu odmah oduzeo ovlašćenja već ih je privremeno predao v. d. premijera Pavlu Filipu iz Demokratske partije, koji je funkciju predsednika vlade obavljao i u prethodne tri godine. A Filip je odmah potpisao ukaz o raspuštanju parlamenta i raspisao prevremene izbore za 7. septembar. Novi udar Ustavnog suda na Dodona objašnjen je njegovim odbijanjem da raspusti parlament, u čemu su videli njegovo nepoštovanje ustavnih obaveza.
Tako je blokirana koalicija Dodona i Sanduove, koju su, začudo, javno podržali predstavnici i Rusije, i SAD, i EU. Maja Sandu je predstavila program rada vlade i saopštila da će on biti zasnovan na tri prioriteta. Prvi je usvajanje zakona o „deoligarhizaciji“, što je upereno protiv Dodonovog protivnika, tajkuna i lidera Demokratske partije Vladimira Plahotnjuka, za koga se tvrdi da je tokom proteklih godina postao najmoćniji i najbogatiji Moldavac. Drugi prioritet vlade Maje Sandu je „izvođenje zemlje iz izolacije i obnavljanje ekonomije, vraćanje poverenja partnera i finansiranje iz spoljnih izvora radi sprovođenja reformi i socijalne politike“. Ovaj zadatak dobrim delom vezan je za obnavljanje odnosa s Moskvom, koje su „proevropski političari“ poput Plahotnjuka i Filipa za poslednju deceniju srozali na najniže grane. Za svo to vreme realnih evrointegracija u Moldaviji gotovo da i nije bilo, ako se izuzmu najave o ujedinjenju s Rumunijom, članicom NATO-a i EU. Sanduova, iako prozapadno orijentisana, prihvata saradnju s Rusijom, što uz dosadašnju vladu demokrata nije moglo da se ostvari. Kao svoj treći cilj, Sanduova i Dodon postavili su „poboljšanje standarda građana“, ali mogućnost njegovog ostvarenja zavisi od ispunjenja prva dva. I, opet, umnogome od Rusije.

„OKUPIRANA DRŽAVA” Uprkos tome što Sanduova ima dobre veze sa Zapadom u celini, uključujući i SAD gde je studirala i radila u Svetskoj banci, pa čak i pored deklarativne podrške Vašingtona, ne bi se reklo da su Amerikanci oduševljeni što pronatovski prijatelji iz Demokratske partije treba da budu razvlašćeni. U mogućoj skrivenoj podršci, po svemu sudeći, krije se uzrok ohrabrenja demokrata da se ponovo preko Ustavnog suda suprotstave Dodonu koga podržava najviše Moldavaca. Ako Zapad ne bude reagovao na Dodonove pozive da se prizna vlada Maje Sandu, onda će to biti znak da demokrate imaju podršku iz Vašingtona. A to već može da se izrodi u ozbiljnije sukobe, jer je jasno da i u Moldaviji, kao i nedavno u Ukrajini s pobedom predsednika Vladimira Zelenskog – narod želi promenu politike i dobre odnose i saradnju s Moskvom umesto sukoba.
Tako je i potpredsednik ruske vlade Dmitrij Kozak, specijalni predstavnik Vladimira Putina za razvoj ekonomskih odnosa s Moldavijom, nazvao „kriminalnim“ postupke vlasti u Kišinjevu. Podržavši prethodno usvojenu deklaraciju moldavske skupštine o „Okupiranoj državi“, Kozak je ocenio da je „potrebna deokupacija Moldavije od kriminalnog režima“. U ovoj deklaraciji, koju je usvojila nova parlamentarna većina Dodona i Sanduove, ističe se da je široko rasprostranjena korupcija i da su oligarsi dobili totalnu kontrolu nad sudovima. Konstatuje se „sa zabrinutošću da su državne i pravne institucije zemlje okupirane“, što je direktan kontraudar na Ustavni sud. Skupštinska većina traži i ostavke glavnog tužioca, direktora Službe za informisanje i bezbednost, članova Centralne izborne komisije, rukovodstva Nacionalnog antikorupcionog centra. Drugim rečima, kao i u Ukrajini, talas političkih promena ruši režime koji su doveli ove zemlje do ekonomske i nacionalne katastrofe – pod maskom evropskih integracija.
„Postupci vladajuće takozvane Demokratske partije Moldavije da predstavi politički proces poslednje nedelje kao želju Rusije da zaključi sporazum sa Demokratskom partijom, predstavljaju pokušaj da se želje predstave kao realnost“, dodao je ruski vicepremijer Dmitrij Kozak. I otkrio: „Vladimir Plahotnjuk zaista je predlagao da se zaključi tajni sporazum Socijalističke partije sa Demokratskom partijom, uz obavezu poslednje da potpuno promeni spoljnopolitički kurs Moldavije sa zapada na istok. Kako nam je poznato, ti predlozi su bili kategorično odbijeni.“ Kozak je naglasio da svaki tajni sporazum vodi u katastrofu.
Time je poslata poruka iz Moskve da pakt s moldavskim „natovcima“ ne dolazi u obzir. Naprosto, imali su suviše mnogo vremena, duže od decenije, da na delu pokažu želju za poboljšanjem odnosa s Rusijom, ali su oni iz dana u dan bivali sve gori. I sada, kada su izgubili većinu, i kada se Maja Sandu očigledno predstavila kao pouzdaniji partner bez preteranog antiruskog bagaža, moldavske „demokrate“ obećavaju da će „biti dobri“ i promeniti politiku. Možda bi to i učinili, ali samo do prve krivine, kada bi opet krenuli po starom. Jer Moldaviji je u ovom trenutku najpotrebnija korenita promena, koja bi zahvatila najpre same demokrate u svim sferama vlasti i javnog života. Time bi se otvorio prostor za nove ljude, pre svega Dodonove socijaliste, imajući u vidu da je Sanduova ipak mlađi partner u koaliciji. A to nekima na Zapadu ipak ne bi bilo po ukusu.

Piše: Bojan Bilbija za pecat.co.rs

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare