Porijeklom je bila iz Poljskog kraljevstva, sa prostora današnje Ukrajine, ali se ne zna tačno kako je došla u Carigrad u Sulejmanov harem. Najvjerovatnije je, kao što je i bilo prikazano u seriji o zlatnom dobu Osmanske države, da je mlada djevojka imena Anastasija, Aleksandra, ili pak Rokselana, oteta od strane Tatara i zatim prodata Topkapi palati. Druga mogućnost jeste da su je roditelji direktno prodali u bijelo roblje, što je u to vrijeme bila česta pojava.
No, kako bilo, mlada djevojka hrišćanske vjeroispovesti stigla je u harem koji je tada brojao preko 300 djevojka iz različitih krajeva svijeta. Vatrene crvene kose, lijepog lica, prodornog glasa i ambicijom uspjela je da zapadne u oči prvo Ibrahim – paši, sultanovoj desnoj ruci, koji je odlučio da je daruje sultanu Sulejmanu na noć. Ipak, nije slutio da će njegov poklon sultanu jednom u budućnosti biti i njegov kraj.
Jednom kada je prošla čuvenim “zlatnim putem” do sultanovih odaja, nije ih napuštala. Ubrzo je dobila ime Hurem što znači nasmijana. Rodila je sultanu petoro prinčeva – Selima II, koji će postati i nasljednik Sulejmana Veličanstvenog nakon što je najstariji princ Mustafa, sin sultanije Mahidevran pogubljen, a podarila mu je i prinčeve Mehmeta, Bajazita i Džihangira, kao i sultaniju Mihrimah.
Postala je i prva žena u historiji Osmanskog carstva koja je bila oslobođena ropstva nakon udaje za sultana. Ova vijest je teško pala Majki sultaniji, koja je ubrzo nakon toga i umrla, a Hurem je došla na njeno mjesto tako što je Mahidevran, nakon smrti svog jedinog sina i princa Mustafe, a usljed sukoba sa Hurem, izgubila sva svoja prava i bila prognana iz palate u Carigradu.
Kao što ju je i glumica Meyrem Uzerli dočarala u čuvenoj seriji „Sulejman Veličanstveni“, Hurem je bila i u prirodi.
Vatrena crvena kosa, lijepo i ljupko lice, nježna, vitka i očaravajuća. Uz sve to je bila veoma inteligentna, promućurna i vesela, smijala se, šalila, a znala je i da zavede plesom.
Za ovu sliku je zaslužan izvjesni slikar Melkior Loriks, koji je gotovo pet godina proveo u Carigradu u pratnji habzburškog izaslanika. U svojim putopisima on opisuje Aleksandru ili Rokselanu upravo onako kako su je umjetnici potom slikali, a književnici dočaravali, među kojima je bio i Šekspir.
Izvor: Zenablic.rs
