Duhanski dim sadrži više od 6.000 štetnih materija, od koji je za oko 100 otkriveno da izazivaju bolesti povezane sa pušenjem.
Stoga su svi pokušaji kreiranja alternativa klasičnim cigaretama kroz istoriju bili vođeni idejom o svijetu bez duhanskog dima u svjetlu smanjenja njegovog rizika po zdravlje, ali i podrške onim pušačima koji se iz različitih motiva ne žele odreći ovog poroka.
Prije više od decenije, nauka je izrodila tehnologiju zasnovanu na zagrijavanju duhana, te naknadnim praćenjem i unapređenjem i potkrijepila tvrdnju da je bezdimna alternativa zasnovana na ovoj tehnologiji manje štetna od klasičnih cigareta, koje duhan sagorijevaju.
Ova tehnologija predstavlja i bolju alternativu za nepušače budući da ih ne izlažu pasivnom pušenju putem sekundarnog ili tercijarnog dima, a aerosol koji emituju ne smanjuje kvalitet zraka u zatvorenom prostoru.
Iako su bolja opcija od nastavka pušenja klasičnih cigareta, važno je naglasiti da uređaji koji zagrijavaju duhan nisu u potpunosti bez rizika za vas i ljude u vašoj okolini i oslobađaju nikotin koji izaziva zavisnost.
Eksperti iz oblasti javnog zdravlja sve češće navode da je prelazak na naučno dokazane i provjerene bezdimne alternative jedno od rješenja ka životu bez duhanskog dima i smanjenju štetnog uticaja konzumiranja cigareta po zdravlje ljudi.
Kako je tekao razvoj bezdimnih alternativa do tehnologije zagrijavanja duhana?
Prvi istorijski zabilježen primjer alternativnog rješenja pušenju klasičnih cigareta bio je patent za elektronsku cigaretu Josepha Robinssona u 1930-im godinama prošlog vijeka, koji nikada nije komercijaliziran.
Tek tridesetak godina kasnije, Herbert A. Gilbert pravi uređaj koji naziva bezdimni, i koji izgledom podsjeća na savremene e-cigarete. Gilbertov uređaj je zagrijavanjem aromatizirane tečnosti stvarao tzv. “pušačku paru”, no bez nikotina.
Možda je upravo to bio razlog zašto, kao ni njegov prethodnik, Gilbert nije uspio pronaći poslovnog partnera zainteresovanog za masovnu proizvodnju ove bezdimne alternative.
Njegovu ideju inovirao je Phil Ray, u svoj prototip e-cigarete uključio nikotin, kao prirodni sastojak duhana, i postigao određeni poslovni uspjeh.
No, stvarnim ocem savremene e-cigarete smatra se Hon Lik, kineski farmaceut, čija je „strast kao i kod drugih izumitelja bila ostaviti trag iza sebe.“ I njegova inačica e-cigarete je vjerni preslik Gilbertove sheme, koju je patentirao 2003. godinu kasnije, pojavila se na kineskom tržištu, a potom pronašla svoj put na evropsko, američko i tržišta širom svijeta, te je i danas u širokoj upotrebi.
I nikotinski flaster predstavlja rezultat napora naučne zajednice ka svijetu bez štetnih supstanci iz duhanskog dima. Profesor Frank Etscorn ga je izumio kako bi otpuštao male, ali kontinuirane doze medicinskog nikotina kroz kožu i pomogao u smanjenju simptoma do kojih dolazi u pokušajima da se prestane pušiti.
U upotrebi je širom svijeta kao zamjenska terapija u odvikavanju od pušenja i predstavlja manji rizik po zdravlje konzumenata. Flasteru je prethodila nikotinska žvaka, koja se i dalje najviše koristi u Švedskoj kao bezdimna alternativa, sa značajno smanjenim nivoom štetnih supstanci u odnosu na klasične cigarete.
Pravi primjer primjene koncepta smanjenja štete u borbi protiv cigareta bilježimo u Australiji. Poznata kao jedna od zemalja sa najrestriktivnijim režimom po pitanju pušenja, Australija je uvidjela da stroge zabrane i visoka cijena cigareta nisu bili dovoljni da borba sa duhanskim dimom bude uspješna, te su u oktobru 2021. primijenili nešto vrlo nesvakidašnje i dozvolili mogućnost dobijanja nikotina na ljekarski recept, čime žele pomoći pušačima da istraju u namjeri da ostave klasične cigarete.
Nezavisne.
