Takođe, sud je ostavio na snazi presudu Okružnog privrednog suda u Banjaluci iz oktobra 2017. godine, a koja ide u korist “Autoprevoza” prema kojoj se taj ugovor ne prihvata.
Odluka je meritorna što znači da zemljište vrijedno na desetine miliona maraka definitivno pripada “Autoprevozu”, te da je sudski proces koji je trajao 16 godina konačno završen.
Presuda će dovesti do nesagledivih posljedica po grad Banjaluku s obzirom da je na tom zemljištu godinama ubirala milione maraka prihoda na osnovu parkinga, dok sa druge strane “Autoprevoz” nije mogao da raspolaže sa svojom imovinom, zbog čega su još nekoliko godina ranije ponijeli tužbu za izgubljenu dobit od gotovo 40 miliona KM.
Apelaciju Ustavnom sudu su podnijeli “Autoprevoz” i preduzeće “Bewo Real Estate” koje je od “Autoprevoza” 2013. godine kupilo dio zemljišta, iako je sudski spor bio u toku.
“Utvrđuje se povreda Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Ukida se presuda Višeg privrednog suda a presuda Okružnog privrednog suda ostaje na snazi”, navodi se u Odluci Ustavnog suda BiH.
Iz ove pravosudne institucije podsjećaju kako su ovaj predmet još ranije vratili Višem privrednom sudu na ponovni postupak ali da je taj sud ponovo donio istovjetnu odluku koja je zasnovana na “vjerovatnoći” a ne na čvrstim dokazima.
Zemljište oko kojeg se više od 15 godina vode sudski sporovi je 1968. godine od “Željeznica Jugoslavije” kupio banjalučki “Autoprevoz”, i to za potrebe izgradnje autobuske stanice.
Na tom zemljištu osam decenija ranije je Austrougarska izgradila željezničku stanicu, u kojoj je danas smješten Muzej savremene umjetnosti.
Grad Banjaluka je sa “Autoprevozom” 1979. godine zaključio sporazum o zamjeni nekretnina.
Tim sporazumom grad je “Autoprevozu” u naselju Lazarevo dao zemljište za izgradnju nove autobuske stanice a zauzvrat dobio sporno zemljište.
Međutim, ugovor između dvije strane nikada nije zaveden u u zemljišno-knjižnu evidenciji Osnovnog suda u Banjaluci, iz arhiva su pod nerazjašnjenim okolnostima nestali originali, a “Autoprevoz” je kasnije privatizovan.
Dugogodišnji spor je otvoren 2004. godine kada je Grad zahtijevao da se zemljište kod stare autobuske stanice i muzeja upiše kao njegovo vlasništvo tražeći da se utvrdi pravna valjanost „Ugovora o regulisanju međusobnih odnosa u vezi sa dislokacijom Stare autobuske stanice u Banjoj Luci koji su njihovi pravni prethodnici zaključili još 16. oktobra 1979. godine“.
Autoprevoz nudi kompromis
Sladomir Đurić, suvlasnik “Autoprevoza” u izjavi za CAPITAL kaže kako su u ovom preduzeću od samog početka bili ubjeđeni u ovakav ishod.
Prema njegovim riječima, on i njegovi partneri su preduzeće kupili u procesu privatizacije a ta imovina bila je dio tog procesa.
“Presuda je potvrdila da je osporavanje grada bilo neosnovano. Cijelo vrijeme smo trpili štetu koja se odnosila na to da ne možemo raspolagati imovinom za koju je potvrđeno da je naša”, kaže Đurić.
Bez obzira na sve, on dodaje kako “Autoprevoz” grad Banjaluku ne doživljava kao suprostavljenu stranu već kao partnera.
“Cijelo vrijeme kroz procese smo slali signale da smo spremni na dogovor i kompromis ali nije bilo razumijevanja sa druge strane. Mi ostajemo pri tome stavu. Nećemo da likujemo niti ćemo ovo slaviti kao neku pobjedu. Želimo da sjedemo za pregovarački sto kako bi se pronašlo kompromisno rješenje koje će zadovoljiti obje strane. To rješenje mora obuhvatiti i nadoknadu štete koju smo trpili cijelo vrijeme jer nismo mogli upravljati našom imovinom”, zaključio je Đurić.
Mišljenje smo tražili i od Igora Radojičića, prvog čovjeka Banjaluke koji nam se nije javljao na telefon, a iz Gradske uprave su rekli da je gradonačelnik na službenom putu u Izraelu.
CAPITAL: Dejan Tovilović
Još jedan kriminal