5. Aprila 2021.

Amerika, Velika Britanija i muzika: Legendarni koncert Madija Votersa i Sestre Rozete Tarp na željezničkoj stanici u Mančesteru

Big Portal

Grupa uzbuđenih putnika okupila se na kiši na napuštenom železničkom peronu u južnom Mančesteru 7. maja 1964. godine i zauzela mesta za ono što su vodeći muzički akademici ovog grada nazvali “izuzetno kulturološki značajnim” koncertom.

Koncert održan na stanici Vilbraham Roud u Veli Rejndžu, sniman za emisiju “Bluz i gospel voz” na TV Granadi, uključivao je nastupe velikana kao što su Madi Voters i Sestra Rozeta Tarp.

Doktor Kris Li sa Univerziteta u Salfordu kaže da je koncert “uticao na skoro svakoga ko ga je gledao” i bio podjednako važan kao i nastup Seks Pistolsa iz 1976. godine u Leser Fri Trejd Holu u istom gradu, a koji je inspirisao gledaoce, među kojima su bili Morisi, Mark I. Smit i muzičari koji će oformiti grupe Joy Division i Buzzcocks, da se pokrenu.

Nastup je organizovan u sklopu “Bluz i gospel turneje” koja je putovala po Evropi drugu godinu zaredom, posle premijere održane 1963. godine.

Nastupala su legendarna imena – uz Votersa i Tarp, tu su bili Soni Teri i Brauni Mekgi, Rođak Džo, Otis Spen i Velečasni Geri Dejvis.

I dok je 1964. godine turneja bila veliki hit u čitavoj zemlji, doktor Li kaže da je prethodne godine njena jedina britanska stanica bila u Mančesteru.

“Ostatak zemlje stiže

To je, kaže on, upravo i razlog zašto je došlo do toga da se TV emisija snimi baš u ovom gradu.

“Mančester je imao glavnu bluz i džez scenu u zemlji i već smo imali veoma veliki broj poklonika ritam-end-bluza.”

“Noćni klub ‘Tvistid Vil’ radio je od 1961. godine, a njemu se uglavnom svirala urbana crnačka muzika, dok su koncerti u Fri Trejd Holu uvek bili rasprodati.”

“Štaviše, Mančester je bio jedino mesto koje je ugostilo prvu turneju 1963. godine – ono što mnogi ne znaju je da je iz Londona na taj koncert stigao minibus u kom su bili Erik Klepton, Džef Bek, Kit Ričards i Brajan Džons.

Prevalili su toliki put samo da bi gledali koncert.

“I tako je 1964. godine ostatak zemlje sustigao Mančester.”

“Džoni Hemp, legendarni producent sa TV Granade, organizovao je koncert godinu dana ranije i sad je to uradio ponovo, samo je ovaj put, umesto u studiju, dobio sjajnu ideju da sve postavi na napuštenu železničku stanicu u južnom Mančesteru.”

“Upečatljiva uspomena”

Hemp kaže da je ideja za železničku stanicu potekla iz jednog ranijeg nastupa koji je radio, a za koji je angažovao tri voza kao pozadinu za “The Loco-motion” Litl Eve.

“To što sam ih već angažovao značilo je da imam veze u železnici, tako da kad smo odlučili da radimo drugi bluz nastup van studija, oni su mi dojavili da postoji napuštena stanica.”

“Pitao sam ih da li mogu u sve to da ubace i jedan voz, koji smo opremili hvatačem krava i sličnim rekvizitima, i sve je leglo na svoje mesto.”

“Naravno, slike vozova, zvižduk lokomotive u daljini, odvajkada asociraju na bluz.”

Stanica je sređena tako da izgleda kao da je sa američkog juga, ali tipično za Mančester, vremenske prilike nisu se povinovale sušnim uslovima toga kraja.

Ubrzo pošto je pristao voz koji je vozio publiku nekoliko kilometara na jug od centra Mančestera, na stanicu se obrušila oluja.

Hemp kaže da je provala oblaka mogla da bude najgora uspomena na koncert da nije dovela do one najbolje.

“Sestre Rozeta mi je prišla i pitala me da li može da promeni uvodnu numeru u ‘Didn't It Rain’?“, ispričao je on.

“Kad je opasala gitaru, to je bilo fantastično.”

Doktor Li kaže da je jedan od najjačih momenata bila “briljantna sekvenca kad ona i Rođak Džo izvode ritualni ples po kišom natopljenoj stanici” posle njenog dolaska kočijom, kao i njena zadivljujuća verzija pesme.

Džon Miler, koji je kao dvadesetogodišnjak bio prisutan u publici, izdvaja nastup Sestre Rozete kao svoju “najupečatljiviju uspomenu” sa te večeri.

Za razliku od mnogih gledalaca na tom koncertu, on nije stigao vozom iz Mančestera, već je živeo u kraju i došao prosto “zato što je bio ljubitelj bluza”.

“Moj zet je zvao da mi kaže da ako odemo na stanicu možda ćemo uhvatiti besplatan koncert.”

“Samo smo ušetali i seli, kao i još nekolicina njih – i stvarno smo se dobro proveli.”

“Osvežavanje popularnosti”

Doktor Li nije bio na stanici, ali je bio jedan od “oko 10 miliona gledalaca” koji su nastup pratili od kuće.

On kaže da je TV prenos bio taj koji je podario koncertu njegov izuzetni značaj, jer je “uputio mnogo ljudi na ovu muziku”.

Što se njega tiče, “ista stvar mogla bi da se kaže za ovaj prenos”, kao i za pomenuti nastup Seks Pistolsa.

“Mladi ljudi koji su ga gledali pomislili su: ‘U redu, sad moram da osnujem bluz bend’.”

Spisak muzičara koji su rekli Džoniju Hempu da je koncert uticao na njih je zapanjujući.

“Mik Džeger, Džimi Pejdž, Džon Pol Džons… spisku praktično nema kraja.

“Ne smete da zaboravite da su Madi Voters, Soni Boj i Sestra Rozeta za nas bili žive ikone.”

Doktor Li kaže da je televizijski prenos bio važan i zato što su “slike koje smo dobijali iz Amerike preko televizije u to vreme bile demonstracije za građanska prava, na kojima su ljudi bili napadani šmrkovima i palicama.”

“Ovaj koncert nam je omogućio da postanemo živi svedoci te borbe.”

On kaže da razlike nisu prošle nezapaženo ni među samim muzičarima, jer im je “bilo izuzetno zabavno što ovde ne moraju da sede u zasebnim restoranima ili putuju u zasebnim vagonima po vozovima.”

Hemp kaže da je postojao još jedan razlog zašto su izvođači toliko želeli da nastupaju u Evropi.

“U Americi je njihova najveća popularnost već bila prošla, jer se mlađa publika prebacila na Motaun i sličnu muziku.”

“Evropa je bila prilika da osveže popularnost sa druge strane Atlantika.”

“Bizaran, ali sjajan”

Što se scenografije tiče, peron napravljen tako da izgleda kao “Čorltonvil”, doktor Li kaže da je bio “bizaran, ali sjajan, i u vizuelnom smislu nije ličio ni na šta viđeno do tada.”

“Niko nije pokušao ništa slično – i izvođači su to obožavali.”

“Sestra Rozeta nije mogla da veruje da je na binu dovedena u kočiji sa konjima – bila je naviknuta na limuzine.”

Doktor Li kaže da je gledao nastup sa majkom, zato što su oboje bili obožavaoci bluza.

I, poput Milera, najviše im se dopala “Didn't It Rain” Sestre Rozete.

“Opasala je gitaru i oduvala sve oko sebe.”

“Mnogi ljudi, pa i ja, tražili su pogledom tipa koji svira prvu gitaru – ali nije ga bilo, bila je to ona.”

“Potpuno me je oborila s nogu – sjajna pesma i sjajna gospel pevačica koja ju je briljantno izvela.”



Izvor: BBC News na srpskom

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare