30. Septembra 2022.

Album Brusa Springstina “Nebraska” slavi 40. rođendan

Big Portal

Snimljen u momentu Brusovog ličnog i umjetničkog bjekstva od tereta slave, teškog porodičnog nasljeđa i ličnih demona poput depresije i usamljenosti, album je ponudio veliku rok zvijezdu u potpuno neočekivanom izdanju.

Za razliku od glasnih i moćnih rok ploča “Born To Run” (1975), “Darkness On the Edge of Town” (1978) i “The River” (1980) snimljenih u pratnji raskošnog električnog zvuka prateće grupe “E Street Band”, album “Nebraska” ponudio je deset numera snimljenih na četvorokanalnom kasetofonu u pratnji akustične gitare. Prvobitno snimljene kao potencijalni demo za novi album sa bendom, i to uglavnom tokom jedne noći, on je odlučio da ih, na zaprepašćenje diskografske kuće, objavi onako kako su snimljene, uz minimalne intervencije na zvuku i diskretno dodavanje instrumenata poput usne harmonike, mandoline ili sintisajzera.

Mračne, turobne pjesme na “Nebraski” govore o običnim, nesrećnim likovima koji se suočavaju s izazovom ili prekretnicom u svojim životima. Ispričane su iz vizure autsajdera, kriminalaca i masovnih ubica sa malo nade u budućnost ili bez budućnosti, kao u naslovnoj numeri, gdje je glavni lik osuđen na smrt u električnoj stolici. Za razliku od prethodnih albuma koji često odišu energijom, mladošću, optimizmom i radošću, vokalni tonovi “Nebraske” su melanholični i sjetni, sa prolaznim trenucima milosti i iskupljenja protkanim kroz tekstove napisane pod uticajem noar filmova, filma “Pustare” Terensa Malika i knjiga Flečer O'Konor.

Muzički kritičar Vilijam Rumen rekao je da je to jedan od najizazovnijih albuma koje je ikada objavila velika zvijezda za veliku izdavačku kuću, a sam Springstin rekao je kasnije da nije imao jasan plan da snimi tako ogoljenu folk ploču.

Kritika je po izlasku albuma bila zbunjena kao i publika, koja je očekivala novi “The River”, a dobila ogoljenu folk ploču punu mračnih priča o još mračnijim likovima.

– Zamislio sam to kao crne priče za laku noć. Mnogo njegovog sadržaja bilo je u tom stilu. Bio mu je potreban taj prilično strog, eho zvuk, samo jedna gitara i jedan tip koji priča svoju priču – naveo je on.

Ipak, slava albuma rasla je iz godine u godinu uz ogroman uticaj na nove generacije muzičara, a među njegovim obožavaocima bili su velikani poput Džonija Keša, koji je snimio obrade “Johnndž 99” i “Highway Ptrolman”, ali i alternativni bendovi kao što su “Son Volt” ili “Vilko”.

Ploča danas jednoglasno važi za jedinstveno remek-djelo, uz brojne posvete u vidu obrada te brojne reference kroz druge žanrove pop kulture, od filma do književnosti.

Sam album definisao je svog autora kao narodnog kantautora u tradiciji Vudija Gatrija ili Boba Dilana, a ne samo kao veliku rok zvijezdu. Da bude zanimljivije, osam pjesama sa ovih sesija koje nisu ušle na album kasnije su dobile glasni električni zvuk uz pratnju benda i završile na bestseler albumu “Born to USA” iz 1984. godine.

Omot

Omot albuma stekao je jednaku slavu kao i muzika na njemu i predstavlja jasnu naznaku emocije na albumu.

Fotografija je djelo Dejvida Majkla Kenedija, dok je omot dizajnirao Endi Klajn. Prikazuje pustu cestu koja nestaje u horizontu travnatih ravnica i sivog neba.

Branislav Predojević

Glassrpske.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare