15. Augusta 2019.

„AKO ONI DOĐU, MI ODOSMO“ – Migrante čekaju opustjele štale, Petrovčani prijete blokadom bivšeg Puta AVNOJ-a

Big Portal

Da li će hiljade migranata zaista stići u opustjele štale bivše zadruge u Medenom Polju kod Petrovca, niko još ne zna. Ipak, kuće 12 Srba povratnika u ovom selu zaključavaju se u sumrak, a iz opštine poručuju: ako migranti dođu, mi odosmo!

Dolasku migranta u Petrovcu se složno protive i Bošnajci i Srbi. Stare ratne sjekire su zakopane odavno, ali na pomen da bi kolone tamnoputih muškaraca sa istoka bivšim Putem AVNOJ-a mogle nahrupiti u njihov kraj, hitno su sazvali sjednicu Skupštinu opštine.

Jednoglasno, su, rezolucijom, Vladu Unsko-sanskog kantona upozorili da se okane Medenog Polja, inače će blokirati magistralu ili čak „napustiti svoj grad”, pa se zajedno s migrantima, „uputiti u pravcu EU“.

Odbornici DNS Dragan Dragić i Duško Kecman, te Marinko Mrđa iz DNZ, zabrinuto odmahuju glavom. Priča da bi s migrantima mogle stići i investicije i radna mjesta njih ne interesuje.

–Ne trebaju nam oni, ni s parama ni bez para! Taman smo, nakon rata, uspostavili kakav takav suživot, a sad hoće da nam na 3.000 naših stanovnika ubace 3.000 migranata, da nas progutaju, da se ovdje tuku i upadaju u kuće, da nam djeca ne mogu izaći na ulicu – kaže Dragić.

U Medenom Polju, opustjelom srpskom selu na granici Federacije BiH i Evropske unije, za rezoluciju nisu čuli, ali za migrante jesu. Nekad je ovde sve vrvilo od života, danas Medenom Polju živi svega 12 povratnika. Od 2001. godine, kad su se vratili, više ih je, vele, pomrlo, nego ostalo.

Skoro cijelo selo okupilo se u dvorištu Drage i Ljubice Miščević, pa vijećaju. Sa migrantima će, ubijeđeni su, stići i kriminal i droga i bolest i prostitucija. Jedan od mještana rezignirano kaže da je ionako đavo odnio šalu, pa bi, veli, bilo bolje da se okanu stoke i kosidbe i da umjesto toga „prevode migrante preko granice; više se isplati!“

–Da nas neko nešto pita, a ne pita nas, mi bismo bili protiv migranata. Otkako je ta priča počela naša imanja, ionako obezvrijeđena, dodatno gube na cijeni. Mnogi su se pokajali što su se uopšte vratili. Da imaju kome prodati kuće i zemlju, otišli bi odavde. Dakle, da je dobro – nije, da nešto možemo – ne možemo – kaže Drago Miščević.

Mještani kažu da se ne mogu nositi s grupama mladih muškaraca, koji dolaze ko zna odakle, govore engleski, imaju novaca i mobilne telefone, skuplje od njihovih traktora.

–Ne velim ja da su oni svi loši, znam ja šta je muka i izbjeglištvo. Ali, znam da, ako dođu, neću smjeti izaći iz kuće da potražim kravu i da moje unuke, mlade cure, neće smjeti same proći selom – kaže Ljubica.

Mještane Medenog Polja svakodnevno zovu rođaci iz Novog Sada, Njemačke, Austrije. Pitaju ih šta se to tamo kod njih dešava, a oni ne znaju, jer im niko ništa ne govori. Kao što im nisu ništa govorili ni kad su njihovu školu, koju su oni gradili i u kojoj su naučili prva slova, bez pitanaja, dali SFOR-u, pa je poslije, devastiranu, zatvorili. Danas malobrojna dječica iz Medenog Polja moraju do osnovne škole putovati 10 kilometara. Nisu ih, vele, ništa pitali ni kad su njihovu zadrugu, nekad ponos sela, u kojoj je sedamdesetih „svjetlilo kao u Las Vegasu“, dali privatnicima da je očerupaju.

A upravo ta zadruga, koja se nalazi s druge strane magistrale i udaljena je od prvih kuća 3, a od Petrovca 10-ak kilometara, trebalo bi, navodno, da postane novi izbegličko-migrantski kamp. Ogromni kompleks devastiranih štala, gdje je nekad, na 70 hektara uzgajano više od 1.000 goveda, svjedoči da Medeno Polje i Petrovac pamte i bolja vremena.

–Vidite da su ovo štale. Zar ovdje da smjeste ljude – iznosi Drago Miščević svog posljednji argument.

Halil Bajramović, većinski vlasnik ovog kompleksa, međutim, tvrdi da bi, u slučaju da zaista dođu u Medeno Polje, migranti bili smješteni u kontejnere, dok bi u štalama bile zajedničke prostorije, poput restorana i skladišta.

Halil Bajramović

Bajramović takođe tvrdi da se lokalno stanovništvo namjerno drži u strahu i neznanju, kako bi bili protiv dolaska migranta.

–Treba s ljudima ljudski popričati i sve im objasniti. U Medenom Polju bi migranti bili daleko od njihovih kuća. Uostalom, njih ne zanimaju ni naša sela, ni Petrovac. Njih zanima samo EU. I oni bi, preko planine, odlazili iz Medenog Polja brže nego što dođu – kaže Bajramović.

EU ne želi kampove uz granicu

Granica BiH i Hrvatske, odnosno EU, od Medenog Polja je udaljena svega dva sata hoda, kroz šumu i planinu, skrivenm stazama, koje ljudi, ovdje odrasli, dobro poznaju, a prepoznaju ih i mobilne aplikacije, što ih migranti kupuju od „vodiča“.

Upravo blizina granice ključna je za čitavu priču, koja, ako je suditi po ranije iznesenim stavovima predstavnika Evropske komisije i Međunarodne organizacije za migracije IOM, u Medenom Polju ne pije vode.

Naime, iz Brisela su jasno poručili da se migranti moraju postepeno izmještati sa područja Bihaća, Cazina i Velike Kladuše, ali na prostore izvan Unsko-sanskog kantona i u objekte koji su u javnom vlasništvu. Medeno Polje je u Unsko-sanskom kantonu, a bivša zadruga je privatno vlasništvo.

Granica je takoreći na pragu ovog lokaliteta, koje Vlada Unsko-sanskog kantona predlaže za budući kamp. Upravo zato što EU ne želi migrante na svojim vratima, i kampu na Vučjaku kod Bihaća, koji je otvoren ovog proljeća, dani su odbrojani.

Srpskainfo, Milkica Milojević
Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare