Ovih dana odjeknula je vijest da će u Aranđelovcu biti održan Festival zabavne muzike posvećen djeci. Otvorio ga je jedan dječji hor, zatim su polaznici škole glume koja je organizovala festival recitovali i pjevali, talentovani mladi pjevači su se predstavili u revijalnom djelu i na kraju je djecu sačekao gost iznenađenja – Zoran Šumadinac.
Autorka bloga Klotfrket Ljubinka Boba Nedić, tim povodom je napisala tekst o tome zašto sa djecom ne smije svako da radi. Uz njenu saglasnost ga prenosimo u cijelosti.
“Aranđelovc je decenijama bio poznat širom stare Jugoslavije po Smotri “Mermer i zvuci”. Na toj Smotri su svjetski poznati skulptori izrađivali svoja djela u bijelom venčačkom mermeru, dok su najbolji keramičari stvarali savremenu umjetničku keramiku. Prateći program Smotre činila su izuzetna scenska ostvarenja iz oblasti pozorišta, umetničke muzike, baleta, opere, koja su izvođena u Sali kneževa hotela “Staro Zdanje”, ili na Otvorenoj sceni Parka Bukovičke banje. Ova umjetnička smotra je decenijama bila rame uz rame sa Dubrovačkim letnjim igrama i Ohridskim ljetom.
Veliki broj skulptura se i dalje može vidjeti u Parku Bukovičke banje, u centru Aranđelovca, dok se Zbirka savremene umjetničke keramike čuva i, onoliko koliko prostorni kapaciteti dozvoljavaju, izlaže u Narodnom muzeju ovog grada.
Čemu ovakav uvod, i kakve veze on ima sa djecom?
Znamo ko je devedesetih krenuo da se uvlači podmuklo i perfidno u živote napaćenog i osiromašenog naroda. Znamo kako je krenula pinkoizacija, kako se razvijala i kako danas cveta. Kulturnom holokaustu Željka Mitrovića pridružila su se i sve manja izdavanja za kulturu. Kvalitet više nije bilo mjerilo, pa smo morali da se zadovoljimo onim za šta je bilo para. Tu sudbinu je doživjela i Smotra “Mermer i zvuci”, hotel “Staro Zdanje” je u međuvremenu nemarom svih vlasti ruiniran, u svetskim razmjerama značajna Zbirka savremene umjetničke keramike nema gdje da se izloži, a i depoi u kojima se čuva nisu odgovarajući. Jedino bijele skulpture odolijevaju svim promjenama i šepure se u najvećoj galeriji skulptura pod otvorenim nebom u Evropi.
Dobro, a gdje su tu djeca?
Djeca u manjim sredinama, poput Aranđelovca, nemaju ni približno onoliko sadržaja i aktivnosti koliko ih imaju njihovi vršnjaci u većim gradovima. Gostuju dječje pozorišne predstave, periodično se organizuju neke manifestacije, ima nekoliko sportskih klubova, Muzej organizuje radionice, biblioteka takođe, ali je sve to u mnogo manjoj mjeri nego što je u velikim gradovima. Logično je da se roditelji, u takvim uslovima, obraduju svakoj novini i mogućnosti da razvijaju talente svoje djece.
Kad ono – jadac!
Tako je bilo i kada je sa radom počela privatna škola glume “Art”.
Roditelji su sa puno povjerenja svoju djecu poslali da glume.
“Art” je onda odlučio da po treći put organizuje Festival zabavne muzike, za koji sama organizatorka kaže da je ove godine posvećen djeci. Dalje navodi da će ga otvoriti jedan dječji hor, da će zatim polaznici škole glume recitovati, pjevati, pa će se talentovani mladi pjevači predstaviti u revijalnom dijelu festivala, a na kraju će ih sačekati gost iznenađenja:
Da, Zoran Šumadinac!
Estradna pojava koja je otelotvorenje šunda i hodajuća pokazna vježba sunovrata sistema vrijednosti !
Opštinu, naravno, ne zanima.
Dio Aranđelovčana se pobunio, nazvavši ovaj čin zločinom nad djecom.
Opštinska vlast se pravi luda, jer oni su “samo dali odobrenje da se Otvorena scena koristi za potrebe festivala”. Rukovodstvo je trenutno u Rumuniji. Odvezli se tamo, po običaju, automobilom koji je donacija djeci sa posebnim potrebama! Što bi još razmišljali o djeci bez posebnih potreba.
Organizatorka drsko objašnjava da Zoran Šumadinac dolazi jer su djeca to tražila, pa se čak i podsmijeva pobunjenim građanima prozivajući ih da ni ne znaju šta im djeca slušaju.
Tako dolazimo do dijela:
Zašto sa djecom ne smije svako da radi?
Djeca su najosetljivija kategorija jednog društva.
Rad sa djecom oblikuje buduće nosioce svih društvenih aktivnosti.
Po prirodi su u tom uzrastu najpodložniji manipulacijama, najpovodljiviji, ali i najranjiviji.
Internet tu nije dobar saveznik roditeljima. Ni najbolji roditelj ne može da iskontroliše baš sve sadržaje dostupne djetetu. Ono što djeca ne vide u svojoj kući, i dalje mogu vidjeti kod druga, ili na telefonu vršnjaka na velikom odmoru. Od ogromnog je značaja djetetu u kući stvarati i razvijati pravi sistem vrijednosti, razgovarati i analizirati najrazličitije pojave koje su mu dostupne, pa i Zorana Šumadinca, ako treba. Djetetu treba pomoći da razvija kritički odnos prema svijetu koji ga okružuje, treba mu pažljivo i strpljivo razvijati muzički ukus, ljubav prema knjizi, manire…
U najboljoj namjeri roditelj će svoje dijete povjeriti drugim odraslim osobama, koje će sa njim raditi, razvijati mu talente, pomagati da ovlada novim vještinama. Pri tom će roditelj krenuti od pretpostavke da ako dijete upiše u bilo kakvu “školicu”, povjerava ga pedagozima stručnim za taj rad. A onda će naići na školicu koja ne nalazi ništa sporno u dovođenju Zorana Šumadinca pred djecu. Naići će na školicu koja smatra da je valjan argument to što su djeca baš njega tražila. Naići će na pedagoga ili “pedagoga” koji pojma nema, i nimalo se ne razumije u ono o čemu govori. Naići će na najjeftiniji populizam, besprizorno podilaženje lošem ukusu, potpuni promašaj kada je u pitanju misija bilo koga ko se predstavlja kao “školica” ili organizator programa za djecu.
Nije uopšte neophodno da budeš pedagoški kvalifikovan da bi znao na koliko je nivoa pogrešno dovesti pojavu “Zoran Šumadinac” pred djecu. Ne treba biti ni pedagoški obrazovan da znaš da se djeci ne daje sve što žele. Mogu poželjeti i pištolj, zar ne?
Zato, dragi roditelji, pažljivo promislite prije nego što djecu nekome povjerite.
Ne dozvolite estradizaciju djetinjstva svoje djece.
Postoje stvari na koje ne možete uticati, ali na ovo i te kako možete.
Događaj koji je mogao da bude divno osvježenje na današnji dan, večeras će se preobraziti u paradu najgoreg kiča, besprizornog vrckanja i sramotne bezvrijednosti muzike izvođača kome je mjesto samo u objektu zatvorenog tipa, sa zvučnom izolacijom. Do toga će doći jer to nije imao ko da spriječi. Opštinsko rukovodstvo se pokazalo krajnje nezainteresovano za ovu bruku, a onaj ko upravlja korišćenjem Otvorene scene je bez ikakve ozbiljnosti potpisao ugovor.
Scenu na kojoj su nastupali vrhunski umjetnici sa svih kontinenata, večeras ovaj grad ustupa pojavi koja obesmišljava ne samo kulturu i umjetnost, već i sve napore da u ovom nenormalnom društvu djeca odrastaju koliko-toliko normalno.
Roditelji, imajte bar toliko obraza da, nakon dijela programa u kome vam djeca učestvuju, napustite događaj.
Ne dozvolite da vam to rade djeci!
A ova sramota i bruka Aranđelovca će svakako ostati zauvijek.”
A onda je festival održan, i došao je Šumadinac, i gledalo ga je mnogo djece, bar sudeći po fotografiji s Fejsbuka koju je šerovao, a mi je nećemo objaviti iz razumljivih razloga.
Šta vi mislite o ovome? Pišite nam u komentarima.
Izvor: klotfrket.com
