Nakon Tokija i Kobea, Portela se vratio u Japan. Ovog puta, on je otišao u Kjoto koji se smatra kulturnim srcem Japana. Bivši glavni grad poznat je i po svom bogatstvu hramova i svetilišta. Ali, kao što pokazuju Porteline fotografije, grad je i izrazito moderan.
Na Portelinim fotografijama ulice grada blistaju papirnim lampionima i neonskim reklamama. Jer, iako Kjoto nije tako izgrađen kao Tokio, on je još uvijek uspješna metropola. Između drevnih svetinja i spomenika nalazi se užurban grad pun života. To je grad koji je Portela posjetio dva puta i koji ga je toliko očarao da se posjeta koja je trebala trajati samo nekoliko dana pretvorila u dvije sedmice.
Fotografova naklonost prema gradu je jasna u tome kako on takođe vodi računa da snimi ljude koji Kjoto zovu domom. Bilo da jedu zdjelu rezanaca ili voze bicikl, ovi ljudi oživljavaju grad i čine ga posebnim mjestom koje je mnogo više od turističke destinacije.
“Morate odvojiti vrijeme da cijenite stvarnu vrijednost Kjota uglavnom zato što su najbolji dijelovi skriveni”, piše Portela. “Kada stignete na ultramodernu željezničku stanicu, vidite samo vrh ledenog brijega; moraćete se kretati dalje oko i izvan centra grada da biste zaista otkrili sva najbolja mjesta. Mislim da nikada neću imati dovoljno vremena u Kjotu.”
Iako mu je trebalo nekoliko godina, Portela je konačno završio Kyoto Glow. To je prelijepa počast gradu, koji je jedan od gradova koji Porteli najviše nedostaje. Odbrojava dane do kada će ponovo moći da ga posjeti, navodeći da je Kjoto „jedno od onih mjesta gdje ćete se osjećati kao kod kuće čak i ako ste veoma daleko od nje“.
Izvor: mymodernmet.com
Ultra.ba
