Međutim, za mnoge ljude, posebno hipersenzitivne, bezazleno razmišljanje može vrlo brzo da pređe u detaljno analiziranje i predugo razmišljanje, koje se zna pretvoriti u parališuću anksioznost i stres, koji blokira produktivnost i kreativnost.
Elaine Aron je psihologinja, koja je definisala pojam hipersenzitivne osobe još devedesetih godina prošlog vijeka, primijetila je da ova grupa ljudi ne može da kontroliše svoje emocije, kod kojih se javlja pojačana simulacija osjećanja, a na informacije reaguju komplikovano i studiozno.
Istraživanja su otkrila i da se na radnom mjestu, ovaj tip osoba svakodnevno suočava sa jedinstvenim nizom izazova: zaposleni su izrazito osjetljivi doživljavajući veći nivo stresa uzrokovanog poslom, od kolega koji ne pate od hiperosjetljivosti. Istraživanja su tako pokazala, da su recimo zubari koji su natprosječno osjetljivi posebno skloni „pregorijevanju“ i da na njih više utiče bol pacijenata, nego na njihove radne kolege, koji nemaju problem sa osjetljivošću.
Bitno je napomenuti, da osjetljivost nije slabost. U stvari, to je snaga, povezana sa ponašanjima kao što su savjesnot, empatija, odanost i marljivost. Ali, kako bi se preokrenulo ovo stanje u korist, od ključne je važnosti da se postigne balans kod nedostataka hipersenzitivnih osoba, sa naglaskom na pretjerano razmišljanje.
Kako izbjeći pretjeranu analizu svakog događaja u životu i bespotreban stres? Prepoznaj beskorisne misli, kada se pojave. Pretjerano razmišljanje je pokrenuto negativnim mislima, što je u psihologiji poznatnije kao kognitivna distorzija. Kognitivne distorzije su automatska, ali iracionalna uvjerenja koja jačaju negativne emocije i drže osobu zarobljenu u mentalnoj zamci. Ovakvo razmišljanje često vodi ka suludim zaključcima poput – „sve mora biti savršeno“ ili „u svemu doživljavam promašaje“.
Često osobe razrade u svojoj glavi milion koraka unaprijed, pa od jednostavne situacije u kojoj im neko ne odgovori na poruku, počinju umišljati kako ih ta osoba mrzi. Ono što je zanimljivo je da ovakve misli često umiruju osobu koja ih ima, jer su vremenom stvorili prijatnu naviku i neobično se osjećaju ako im se one ne motaju po glavi. Dobar savjet je posvetiti vrijeme kognitivnim distorzijama kada se pojave, a ne ignorisati ih. Reći sebi da su beskorisne, ali postati svjesni njihovog prisustva.
Imenuj i preformuliši
Koje misli obično okupiraju tvoj um, kada razmišljaš? Misli o kojima razmišljaš često nemaju veze sa stvarnošću i realnim životom.
Da svjesno preoblikuješ ovakve misli, pokušaj pronaći pozitivnu alternativu. Psihologinja Elaine, navodi svoju omiljenu metodu koja joj pomaže u ovakvim situacijama, a zove se „pravilo pet“. Kada počneš sa pretjeranim razmišljanjem, zaustavi ga, i na prste ruke nabroj 5 drugih uglova iz kojih možeš gledati na trenutni problem. Upitaj sebe: Ako znam da će sve uspjeti, koliko bi se moj pogled promijenio? Koji uglovi nisu uzeti u obzir?
Korištenje pomenutog pravila će ti pomoći da promijeniš način, na koji razgovaraš sa sobom i iz beskorisnih misli, fokus perebaciš na neutralna ili čak pozitivna razmišljanja. Svjesni izbor prijatnih misli omogućava napredak, umjesto da se konstantno ponašaš po svojim starim, ukorijenjenim i nepotrebnim mehanizmima reagovanja. Na ovaj način možeš da pristupiš situacijama, ali i sebi realno i iskreno.
Daj sebi oduška
Ljudi se najčešće umiruju kada dođu u situaciju da pretjerano razmišljaju, time što govore sebi da prestanu brinuti previše ili da jednostavno krenu dalje bez osvrtanja. Ali, ako su ti sve ove metode poznate i isprobane, onda takođe znaš da nisu efektivne. Potiskivanje misli je kao pokušaj da lopticu držiš ispod površine vode. Lopta će se sve vrijeme truditi da izbije na površinu, a na kraju će i poprskati sve oko sebe. Umjesto toga, nađi izduvni ventil za svoje misli. Izdvoji vrijeme za brigu. Ovaj metod se u praksi pokazao kao veoma efikasan. Kratak vremenski period posveti svojoj zabrinutosti i nemirnim mislima. Jednom kada sve te misli izbiju na povšinu, konstruktivno ćeš djelovati i preduzeti potrebne akcije da ih se riješiš.
Pravilno koristi vrijeme
Nemoguće je jasno razmišljati, kada si pod stresom i sa izraženim emocijama. To vrijedi za apsolutno sve, ali posebno za osjetljive borce, koji sve prenaglašavaju. Brzo i efikasno rješenje je napraviti dodatno vrijeme u svom dnevnom rasporedu. Šta to znači?
Izbjegni svakodnevnu žurbu kad god to možeš. Stvori 15-minutni razmak između obaveza kojima ćeš sebi znatno olakšati život. Ostavi vrijeme za odmor i opuštanje, makar na samo nekoliko minuta. Ako si na vodećoj poziciji na poslu, odredi fiksno, a ne klizno radno vrijeme. Neka zaposleni u tvojoj kompaniji znaju tačno vrijeme kada ti se mogu obratiti, a kada nije primjereno zamarati te, problemima sa posla.
Na kraju, shvati da hipersenzitivne osobe u stvari imaju dar. Potrebno ga je samo iskoristiti na pravi način.
Izvor: msn.com
Ultra.ba
