“Hrana. Pošto je ona kuvala nenormalno, bila je jako dobra kuvarica. To se spremalo za puk vojske. Kada se probudim ujutru, to je mamin ručag, prebrac, hrana… A van toga glas i pogled. Njene oči. Ne ni zagrljaj, ne ni dodir. Ali njene oči koje su i poslednja slika koju pamtim pre nego što je hospitalizovana. Imala je neke zanimljive, zelene oči. I glas”, otkrio je emotivno Radulović.
Sin čuvenog tekstopisca istakao je da je pogled nešto čega se posljednjeg sjeća u susretu sa majkom.
“Poslednji trenutak je bio upravo taj pogled. Kada su je stavili na kolica i odveli. To je bio taj pogled izgubljenost. Ne sećam se šta mi je poslednje rekla”, izjavio je Laća suzdržavajući suze.
On je istakao da nije ni razmišljao o tome da li ima nešto što joj je ostao dužan da joj kaže.
“Ima možda nešto što sam dužan da joj uradim i trudim se” kaže Laća i dodaje:
“Fali mi taj dnevni trenutak, koji je banalan. Ona me je zvala po deset puta dnevno, bila je taj tip majke i to mi fali” otkrio je Laća.