Prva kolekcija autorskih pjesama postavila je Bajagu i Instruktore na velike pozornice i u središte interesovanja publike i medija te, zahvaljujući 50.000 prodatih primjeraka, osigurala dobru podršku izdavača, a Momčilo je u pjesmi opisivao „kontanje“ sa ovom djevojkom u Moskvi. Ili Sankt Petersburgu? To na kraju nije ostalo jasno.
Kako je Bajaga ispričao, do tog trenutku kad pjesma nastaje, znači 1984. godine, nikad nije bio u Rusiji. Pored toga što je ta ljubavna priča izmišljena, pustio je malo i mašti i pjesničkoj slobodi na volju. U pjesmi on kaže da je prvo čeka satima ispred teatra Baljšoj. Znači Tamara živi u Moskvi. Međutim, onda Momčilo kreće u drugoj strofi sa tim da je ona ljepša od Neve i raskošnija od Jermitaža koji se nalaze u Sankt Petersburgu.
Kasnije je Bajaga pričao da Rusima to nije smetalo i da im je bilo simpatično, kao i da su sve prepisali pjesničkoj slobodi. On je ipak samo želio da mu se sve rimuje.
Tu inače nije kraj trivija vezanih za ovu pjesmu. Ona počinje glasom Ruskinje, koja bi valjda trebalo da predstavlja naslovnu Tamaru. Jedan od njegovih saradnika Dušan Mihajlović Špira (iz benda Doktor Špira i Ljudska Bića) je savjetovao da nađu devojku koja bi ispričala bilo šta na ruskom. Međutim, pošto nisu uspjeli da nađu nekoga ko ima dovoljno dobar akcenat, Špira se sjetio da svaki dan na radiju ima vodostaj na ruskom. Tako da su usnimili spikerku sa radija, a u pjesmi čujemo koliko je Dunav visok kod Bezdana.
Bez obzira na geografsku grešku i vodostaj, Tamara je ostala u historiji pop kulture upamćena kao jedna od najlhepših balada jugoslovenske rokenrol scene.
Izvor: noizz.rs.
(I.J.)
