Praznični duh, svjetlost Božića, duh pažnje, ljubavi, želja, očekivanja, duh koji nas tjera da pokažemo ono najbolje od nas…Već sa poslednjim danima novembra više ništa nije isto, u decembru nas obavije i većina nas kao da ima neki oreol i neku svjetlost koju nosi svuda sa sobom. Ali sa januarom sve polako počinje da nestaje. Kao da se umorimo od toga da budemo dobri, bolji, najbolji…
PRAZNIČNI DUH
NEKA TRAJE
Kada bismo dozvolili da potraje ta svjetlost u nama, ko zna šta bi bilo? Probajmo, ne čekajmo da to učini neko drugi. Toliko smo premoreni, svodimo račune, pravimo presjeke, zaokružujemo, završavamo, premjeravamo, važemo, podvlačimo crtu, donosimo odluke, planiramo nove početke, radimo sve ono što ljudi rade kada završavaju i pripremaju se da počnu iz početka.
Rijetki, nadajući se da će se većina stvari ponoviti, a većina, nadajući se da je krajnje vrijeme da se dese neke lijepe, priželjkivane stvari… Ko još uvijek ima snage, sanja, vjeruje, nada se. Ko nema, on ili se pravi da ima ili neće čak ni da se pravi, mada je negdje duboko u sebi svjestan da ne bi imao ništa protiv da se desi čudo.
PRAZNIČNI DUH
ŠTA NAM JE ZAJEDNIČKO?
Ali ono što nam je svima zajedničko, ma kako nam bilo u ovom trenutku, pred još jedan praznični period u našim životima, jeste taj duh. To je zarazni duh nečega uzvišenog, svečanog, dobronamjernog, nježnog, sentimentalnog, brižnog, romantičnog, humanog, duh ljubavi, pažnje, potrebe da poklanjamo, činimo i želimo dobro.
Duh nečega što vraća vjeru u bolje sutra. Što daje snagu da se krene ispočetka, raduje nas, njeguje djecu u nama na koju smo gotovo zaboravili. Pokreće na akciju, čini da sve bude nekako lakše i izvjesnije. Da svaka muka bude barem malo podnošljivija, da svaki bol barem malo manje boli.
Molim se i ovaj put, da nas ne napusti ponovo sutra, ili da mi njega ne napustimo, tek onako, iz navike, radi reda, zbog svakodnevice, nevjere, jada… Možda se zato tako i zove, prikrade se, osvoji nas i odjednom, ni okrenuli se nismo, nema ga više. Pitam se da li ga trebamo držati čvršće, vjerovati jače, boriti se više? Da li ste se ikada zapitali kako bismo svi izgledali, zvučali i koliko bi nam životi bili drugačiji, kada bismo počeli da njegujemo taj duh, taj lijepi praznični duh samo malo duže, držali ga čvršće?
Ne mora to čak biti u punoj svjetlosti i snazi, ali eto, tek toliko da je tu, da ne zaboravimo na njega sutra. Da nas i sutra čini boljim, jačim i pozitivnijim ljudima, da nas vodi tamo gdje želimo biti i da koračamo zajedno. Jer praznici, Božić, sa sobom i nose tu poruku koliko možemo ako vjerujemo i koliko smo veliki i kad smo mali.
PRAZNIČNI DUH
SAČUVAJMO SUŠTINU PRAZNIKA
Želim nam samo nekoliko stvari za početak veoma bitnih – da što duže zadržimo tu suštinu praznika u nama, tu vjeru, te konce u svojim rukama, da ne zaboravimo sve sutra, da darujemo sebi i drugima ono najbolje od nas, da pojednostavimo komplikovano, da ne komplikujemo jednostavno, da nas ništa ne spriječi da idemo putem koji smo odabrali.
Mislim da je to dobar start. A onda da svaki dan učimo stvari koje smo nekad znali, pa zaboravili. To ćemo najlakše naučiti od djece. Što su manja djeca, to ćemo od njih moći više naučiti, jer u tim malim glavicama smješteno je sve ono vraća radost životu.
Ostalo će biti stvar kreativnosti svakoga od nas. Prilika je to za kreacije u divnom duhu, koje mogu da proizvedu nevjerovatnu stvarnost. Zanima li vas kakva bi bila? Nije li to želja svih nas? Dozvolimo da potraje. Probajmo mi da napravimo prvi korak, I to odmah! Jer ne trebaju nam praznici samo sad, njihov duh nam treba svaki dan…
Mnogi praznični duh pomiješaju sa trošenjem velikih količina novca na poklone. Pomiješati ljubav i pažnju sa količinom potrošenog novca, nešto je skroz pogrešno. Pratite samo one koji sve mogu kupiti novcem i pitajte ih da li ih to čini srećnim i može li da im nadoknadi sve ono što ne mogu da kupe, a nemaju to… Nema tog novca, poklona i kupovine koji će nadoknaditi i popuniti unutrašnju prazninu. Ona se popunjava toplinom koja se njeguje. Ono što se njeguje to poraste…
Ukoliko ti se dopao tekst, podijeli ga sa prijateljima i (…naravno…) sačuvaj ga za kasnije
Pročitaj i moj teksthttps://zenazna.rs/vjera-u-praznicni-duh-u-sebe-i-cuda/
