Da bi spriječile katastrofu, zemlje se obavezuju na smanjenje emisije ugljenika, ali će to biti skupo i vjerovatno će dodano nagomilati globalni dug koji je prema Međunarodnom institutu za finansije (IIF) dostigao prošle godine 281,5 biliona dolara.
S obzirom na poplave i požare koji uništavaju svijet, variraju procjene o tome koliku će štetu samo zagrijavanje nanijeti globalnoj ekonomiji, piše Rojters.
U jednom izvještaju Bank of Amerika, objavljenom ranije ove godine, šteta se procjenjuje na 54 do 69 biliona dolara do 2100. godine, u odnosu na procijenjenju vrijednost cjelokupne svjetske ekonomije od oko 80 biliona dolara.
Finansijske posljedice klimatskih promjena po ekonomiju mogle bi da se manifestuju za manje od jedne decenije, upozorava se u studiji provajdera FTSE Rasel indeksa Londonske berze.
Države će se uskoro suočiti s prvim smanjenjima kreditnih rejtinga vezano za klimu, kaže koautor izvještaja i viši menadžer za održive investicije FTSE Rasela, Džulijan Musavi.
Prema najgorem klimatskom scenariju “svijet u paklu”, zemlje u razvoju, uključujući Maleziju, Južnu Afriku, Meksiko, pa čak i bogatije ekonomije poput Italije, mogle bi do 2050. da upadnu u problem neservisiranja dugova.
Drugo, zemlje čije vlade u pogledu klimatske borbe sporo reaguju, uključujući Australiju, Poljsku, Japan i Izrael, takođe će biti u opasnosti od neizvršenja dužničkih obaveza i smanjenja kreditnog rejtinga, zaključuje se u toj studiji.
Mada su zemlje u razvoju ranjivije na rast nivoa mora i suše, ni one bogatije neće izbjeći posljedice klimatskih promjena, konstatuje se u mnogim klimatskim studijama.
U istraživanju grupe univerziteta, uključujući Kembridž, zaključuje se da bi 63 države, što je orpilike polovina zemalja koje ocjenjuju rejting agencije S&P Global, Mudis i Fič – mogle bi da dožive smanjenje kreditnih rejtinga do 2030. godine zbog klimatskih promjena.
Najteže bi bile pogođene Kina, Čile, Malezija i Meksiko sa smanjenjem rejtinga za šest poena do kraja ovog vijeka, dok bi Sjedinjene Države, Njemačka, Kanada, Australija, Indija i Peru mogle da zabilježe pad rejtinga za oko četiri poena.
Pad rejtinga povlači za sobom rast troškova zaduživanja koji bi uvećali ukupan teret godišnjih otplata dugova zemalja između 137 i 205 milijardi dolara 2100. godine, procjenjuje se u zajedničkoj studiji grupe univerziteta.
Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorava da se porast ranjivosti na klimatske promjene za 10 procentnih poena, mjeren indeksom Notre Dame Global Adaptation Initiative, povezuje s povećanjem kamatnog spreda od 150 baznih poena za dugoročne državne obveznice zemalja u razvoju. Prosječan rast u svim zemljama iznosi 30 baznih poena.
Program za zaštitu životne sredine Ujedinjenih nacija procjenjuje da će u zemljama u razvoju godišnji troškovi klimatskog prilagođavanja iznositi čak 300 milijardi dolara 2030. godine, i da će porasti na 500 milijardi dolara do 2050. godine.
Državni dug u privredama u razvoju izražen kao procenat bruto domaćeg proizvoda i dalje se kreće oko 60 posto, pokazuju podaci IIF-a, naspram SAD i Britanije čiji dugovi čine 100 procenata BDP-a, ili Japana sa udjelom duga od čak 200 procenata BDP-a.
Posebno zabrinjava rast duga s pretpandemijskog nivoa od oko 52 posto.
Dok su u Evropi, SAD i Japanu centralne banke u suštini garanti zaduživanja svojih država, tu mogućnost nemaju siromašne zemlje, koje na kraju moraju da otplate dug.
“Kako da im omogućite takvu vrstu finansiranja koju traže, ako se imaju u vidu visoki nivoi dugova i okviri kreditnog rejtinga?”, kaže Sonja Gibs, direktorka za globalna tržišta kapitala u IIF-u, prenosi Rojters.
Tanjug
