Potreba za srodnom dušom u savremenom dobu može da se stavi u red potreba za hranom ili pićem, a traganje za pravom ljubavi radnja bez koje nema celovitog, kvalitetnog i ispunjenog života.
Tako se dešava da mnogi za svojim potencijalnim saputnikom tragaju često na pogrešnom mestu ili prestaju da tragaju, mireći se sa onim što imaju i što ih okružuje, iako im to nimalo ne odgovara.
Neke osobe imaju tendenciju da iznova i iznova ulaze u odnose koji su za njih na neki način ugrožavajući. Biraju partnere koji su emotivno nestabilni, distancirani, nedostupni, hladni, egoistični, čak i agresivni.
Dobra vest je da to ne mora zauvek da bude tako i da postoji rešenje.
Ove osobe ostaju u odnosima za koje svesno znaju da ih ugrožavaju, kako bi “popravili” one iz detinjstva. U novim odnosima žele da uspeju ono što nisu sa svojim roditeljima – na primer, da pridobiju ljubav osobe koja ih odbija. Na neki način smatraju da će moći da promene osobu sa kojom su i da će osetiti ljubav koju nisu dobili u primarnoj porodici.
Postojanje ugrožavajućih odnosa u primarnoj porodici može dovesti do toga da se osoba na neki način navikne na takve interakcije i da ostvaruje slične odnose kasnije, jer je to obrazac koji joj je poznat i prema tome lakše prihvatajući. Dodatno, osoba može imati uverenje da ne zaslužuje drugačiji “tretman” usled sniženog samopouzdanja, koje je posledica kontinuiranog nipodištavanja i zanemarivanja.
Kada je u primarnoj porodici postojalo iskustvo zanemarivanja, napuštanja, odbacivanja ili čak zlostavljanja, osoba može ponavljati ovakav obrazac u kasnijim odnosima sa partnerom. Međutim, može uraditi sasvim suprotno – pobeći od bilo kakvog vezivanja, plašeći se da se traumatični obrazac ne ponovi. Može težiti i preteranom vezivanju i traženju ljubavi (često bivajući preterano posesivna i ljubomorna), kako bi kompenzovala nedostatak ljubavi u detinjstvu.
Ovakve traume mogu u interakciji sa strukturom ličnosti da dovedu do nastanka različitih poremećaja ličnosti i u sklopu njih različitih disfunkcionalnih ponašanja – preteranog konzumiranja psihoaktivnih supstanci, samopovređivanja ili agresije prema drugima.
Kako do zdrave ljubavne veze?
1. Prvi korak ka menjanju ovog obrasca ponašanja jeste svest o tome da imate pravo i da možete da ostvarite odnose koji vam prijaju i koje istinski želite.
2. Upoznajte se sa sobom. Napišite na papir šta zapravo volite, a šta ne volite, koje su vaše vrednosti koje poštujete i negujete. Ne padajte u zamku prihvatanja tuđih afiniteta koji vam ne odgovaraju, samo da biste stekli nečiju naklonost. Ličnost je ono što privlači, kao i integritet, dostojanstvo i kongruentnost.
3. Temelj zdravog odnosa sa partnerom leži u emocionalnoj, materijalnoj, egzistencijalnoj i ličnoj samostalnosti. Potrebno je da znamo da možemo sami sebe da izdržavamo, da nam partner nije potreban da bi ispunio mesto oca,majke, braće i sestara, da imamo krov nad glavom i da kontinuirano razvijamo kao ličnost negujući svoje hobije, interesovanja, karijeru.
4. Jako je bitan rad na građenju samopouzdanja i vraćanju sigurnosti u sebe i sopstvene sposobnosti – osoba treba da shvati da to što je drugi odbacuju ili su je odbacivali nije problem njene adekvatnosti, već limitiranosti drugih da pruže bliskost.
Emotivni odnos ima za cilj da vas ispuni, poboljša, unapredi, usreći, ali sve se ovo može postići samo ako osoba postoji i mimo tog odnosa. To znači da vam partner nije potreban kao buster samopouzdanja bez kojeg padate u očaj i ne postojite. Ljubav ne treba da boli, niti da bude tragična, već da pleni kontinuitetom i razmenom dobrih osećaja.
5. Potrebno je menjati pogrešna uverenja o tome kako odnos treba da izgleda i razviti veštine da se prihvate i uvaže sopstvene emocije i želje. Odustajanje od starih obrazaca ponašanja, čak i ako su oni ugrožavajući, uvek je težak proces, ali ono što se dobije na kraju zaista je vredno tog napora.
Objektiv