Stefan Nemanja morao je da gradi i da brani u isto vrijeme do kraja vladavine, istaknuto je u filmu, u kome je narator bio glumac Petar Božović.
Polovinu života Nemanja je proveo boreći se za jedinstvo naroda i njegovu državu. Darežljivost prema sirotinji bila je poznata, moćni ratnik svoje zemlje i milosrdni čovjek, takav biješe Nemanja, opisano je u filmu.
Autor spomenika, ruski vajar Aleksandar Rukavišnjikov, opisujući rad na spomeniku i njegovu simboliku rekao je da je njegovo djelo nastalo poslije mnogo pročitanih knjiga o velikom županu. I kako je rekao, ne možete da prikažete čoveka, a da da ga niste zavoljeli.
Potpredsjednik SANU Ljubomir Maksimović rekao je da je Nemanja postavio idejne osnove za stvaranje moderne srpske države i nezavisne crkve.
Profesor Sima Avramović je poručio da Nemanjin spomenik i srpska državnost izniču iz oslabljene Vizantije, a iz razdijeljenog štita stvara se novi ambijent.
“Taj spomenik je jedna memorijalna pjaceta i ocu i sinu i cijeloj dinastiji i srpskoj drzavnosti i duhovnosti. Ta duhovnost se vizuleno vezuje za Nemanjinu ulicu a Nemanja gleda prema Hramu posvećenom njegovom sinu”, ukazao je Avramović.
Vajar Svetomir Arsić Basara naveo je da spomenik nije posvećen samo Nemanji već srpskoj istoriji i kulturi, i da je donio sa sobom i Studenicu i Hilandar.
Nemanja je zidao brojne crkve, a Studenica je kraljica onoga što je ostavio. Iguman manastira Studenica arhimandrit Tihon naveo je da je Nemanja živio u teškim istorijskim prilikama, a podučio nasljednike da se snađu najbolje i da od svega što imaju uzmu najbolje i naprave najbolje.
Film prikazuje i snimke gradnje spomenika, kao i snimke manastira Studenica.
O značaju Nemanje govori i to, kako je prikazano na kraju filma, koliko je ime Nemanja rasprostranjeno u srpskom narodu – majka predstavlja sina Nemanju, dječak najboljeg druga Nemanju, sestra brata Nemanju, unuk dedu Nemanju itd.
