Priča o pozorištu, najneuhvatljivijoj od svih umjetnosti, jedinoj čiji dah traje samo između dizanja i spuštanja zavjese, teško može da se smjesti u bilo koju formu, pa i filmsku. A kad ta priča traje punih 90 godina, i to u zemlji u kojoj države traju od danas do sutra, onda je gotovo nemoguće.
Ovo je pokušaj da se takva priča ispriča kroz uspomene, sjećanja, emocije više od 30 sagovornika koji su život, na ovaj ili onaj način, vezali za scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske.
Glumci, reditelji, scenografi, direktori i teatrolozi, u svojim ispovijestima osvjetljavaju prošlost, sadašnjost i budućnost pozorišne kuće u centru Banjaluke.
Mira Banjac, Dušan Kovačević, Petar Božović, Ceca Bojković i mnogi drugi dragi gosti se s ljubavlju i nostalgijom sjećaju rada u Banjaluci.
Gordana Milinović, Dobrica Agatonović, Koviljka Šipka i njihove kolege podijelili su uspomene iz šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka, sjećali se ljudi i predstava kojih više nema. Od idiličnih i manje idiličnih uspomena iz vremena samoupravnog socijalizma, do jedne bubnjare, koja je iza scene bila mjesto okupljanja smrznutih glumaca u ratnim danima. Od turneja po bivšoj Jugoslaviji do igranja na ratnoj sceni bez struje.
Studenti prvih godina Akademije umjetnosti, danas prvaci scene, pričali su o trenucima smjene generacija, o predstavi “Porodične priče”, koja je donijela novo pozorište u Banjaluku, a nove snage, mladi glumci, o tome kakvo pozorište žele sutra.
Tom mnoštvu ljudi je zajedničko samo jedno – beskompromisna ljubav prema igri.
Zato je ovaj film prije svega priča o ljubavi.
Autorsku ekipu filma čine Branko Lazić, reditelj, Jelena Kojović Tepić, novinar, Ljubomir Tešinić, direktor fotografije, Vedran Marić, montažer, i Esad Bajrić, izvršni producent. Film će na RTRS 25. decembra biti emitovan u 21.15.
