Treći dan, ustajem odmoran, već sam se navikao. Odlazim na doručak koji traje do deset sati. Gledam sve te konobare i potpuno razumijem njihovu trku i raspoloženje, jer sam i sam radio prošle godine na sličnoj poziciji.
Ono što je lako primjetiti je da ugostitelja u našem kompleksu nedostaje, jer većinu vremena rade isti ljudi. Na primjer u baru kraj bazena ujutro radi jedan radnik, kao konobar i kao barmen,koktel majstor. Da li će Turci uspjeti spasiti sezonu ostaje da se vidi kada se budu svodili računi, ali trenutno je baš malo osmjeha na licima konobara. Ova rečenica me podsjeća na tekst pjesme “Njegov sin vise nema svoga osmjeha
po kom su ga znale cure s’ Koseva”
Da li ste znali da je firma Waikiki, ona što nudi sva sniženja kod u vlasništvu stranke predsjednika Turske, gospodina Erdogana. Redžepa Taipa Erdogana većina oslovljava sa “gospodin”, jer svaka ružna riječ za aktuelnog predsjednika donijela bi vam samo problem.
Vrijeme je danas bilo idealno, oko 29 stepeni i većinom oblačno, što smanjuje mogućnost “crvenila” na koži. Mjere koje su uvedene kao zaštita od Korona virusa su ograničeno kupanje na bazenu do 19h i u moru do 20h. Za ljubitelje žurki radno vrijeme barova je do 00h.
Turci vole svoju državu, jer Turci su Turci, gdje god da odu, a razvoj sadašnjeg zdravog nacionalizma počeo je još od vremena Ataturka do danas. Svaki dan nastava u školama u Turskoj počinjem podizanjem zastave i pjevanjem himne. Turcima je pored porodice najvažnija zastava, bacanjem ili gaženjem njihove zastave možete samo izazvati probleme.
Svojevremeno Iran je zabranio svojim stanovnicima da idu na ljetovanje u Tursku. Problem su napravili, ah, ko drugi nego novinari. Priča se da je došlo nekoliko djevojaka iz Irana obučeno u tradicionalne burke, koje su po slijetanju u Antaliju otišle u toalet I presvukle se u kupaće kostime, time otkrivši svoje tijelo i prekršivši nekoliko vjerskih zakona u Iranu.
Erdogan je želio da modernizuje Tursku pa je svojim ženama zabranio nošenje marama. Iran kada je saznao za skadal, zabranio je sve letove prema Antaliji. Poslije nekog vremena lukavi Turci su nagovorili Irance da uspostave let sa jednim gradom na kopnu, na šta su Iranci pristali, samo nisu znali za drugi dio plana, a to je da su avioni iz Irana tu prinudno slijetali, a onda se ponovo dizali I nastavljali put do Antalije.
Ljetovališta u Antaliji su poznata i po mnogobrojnim “Akva parkovima”, a upravo u jedan sam danas zakasnio, jer je radio samo od 12 do 16h. Preporuke za korištenje akva parkova su da udaljenost bude između kupača najmanje tri metra.
Odlazak iz jednog kompleksa u drugi nije moguć, zato što između svakog postoji granica, ali bukvalno granični prelaz. Zanimacija za sve ima, tu su teniski tereni, stonoteniski stolovi i mnogo zabave za djecu.
Sinoć odmah pored hotela na jednoj bini održana svirka uživo, na kojoj je bilo prisutno 50-ak ljudi. Mjesta su veoma udobna, od tribina do ležaljki, ali čini se da muzički ukus Turaka nije isti kao i ostalih turista. Ja sam zapamtio jednu pjesmu, koja je u stvari himna košarkaškog kluba Anadolu Efesa..
Ne treba zaboraviti ni A la kart restoran, na vrhu hotela Nirvana, sa kojeg se pruža pogled veliki dio Kemera.
Sutra ostavljamo Nirvanu nekim drugim turistima, a mi se selimo na sam kraj Kemera (hotel Nirvana je bio početak), a na tom kraju nas čeka novi početak u hotelu Amare Dolce vita Resort.
Do sutra i novih avantura, šaljemo vam BIG pozdrav iz Turske.
