Velika rupa koja izgleda kao prizor iz naučnofantastičnih filmova nalazi se u najslabije naseljenom području Rusije, 8.050 kilometara istočno od Moskve. Mir ili Mirni je svjetsko čudo čovjekovih ruku i očigledni dokaz koliko ljubav prema dijamantima može daleko da ode.
Divovska rupa široka je više od kilometra (1.200 metara) i duboka 525 metra. Da nije rudnika, ne bi bilo ni grada kojem i duguje ime – Mirni.
Nastao je pedesetih godina prošlog vijeka, nakon što je otkriveno da je Jakutija obećana zemlja dijamanata.
Ekspedicija na istok Sibira s Jurijem Khabardinom na čelu ispostavila se kao jedna od najisplativijih u istoriji, jer otkrićem tragova kimberlita, koji ukazuju na tlo bogato dijamantima, Sovjetski Savez je postao dom najvrednijoj rupi na svijetu.
Mirni je ubrzo privukao stanovništvo koje je u sibirsku hladnoću dovela želja za bogatstvom, a do šezdesetih godina prošlog vijeka rudnik je postao najveći u SSSR-u.
Godišnje su iz Mirnija izvlačene dvije tone dijamanata, bez obzira na temperature koje su se spuštale 40 stepeni ispod nule i tlo koje je smrznuto većinu godine, a ljeti se pretvara u močvaru.
Okvirno se procjenjuje da je izvađeno dijamanata u vrijednosti od oko 30 milijardi maraka. Najveći pronađeni dijamant veličine je loptice za golf, a nakon Drugog svjetskog rata Rusiji je zarada od dijamanata pomogla da ponovno stane na noge.
Helikopterima se ne usuđuju letjeti iznad rupe zbog razlika u temperaturi i upozorenja da bi ih mogla usisati, no takvi slučajevi još nisu zabilježeni.
Vlasnik Mirnija je ruska kompanija “Alrosa”, koja proizvo-di oko četvrtinu svjetske količine dijamanata. Nakon zatva-ranja zbog poplava rudnik i dalje djelimično radi, iako ne kao u slavnim danima, a dijamanti se vade u mreži podze-mnih tunela.
GRAD JE DALEKO OD OSTATKA DRŽAVE
Iz “Alrose” su najavili kako će u rudniku napraviti futuristički podzemni grad u kojem će moći živjeti 10.000 ljudi. Od najave je prošlo deset godina i sve je ostalo samo na najavi, iako procjene kažu da bi u rudnik mogao stati nebo-der na 150 spratova.
Po veličini se može uporediti jedino s rudnikom bakra Bingam u američkoj saveznoj državi Juta.
Osim zbog žestoko teških uslova za život, Mirni se minimalno razvijao iz dva glavna razloga. Prvi je zato jer grad postoji samo iz jednog razloga – radi rudnika dijamanata u vlasništvu kompanije.
Na vrhuncu proizvodnje “Alrosa” je ubirala više od 10 miliona karata godišnje, što ga čini jednim od najproduktivnijih rudnika na svijetu. Godine 2004. došli su najdublje što su mogli doći, kada je počelo lagano zatvaranje rudnika i njegovo potpuno gašenje.
Drugi razlog zašto se grad nije pretjerano razvio jeste to što je odvojen od ostatka države, i to ne samo zbog svoje lokacije. U Rusiji postoji nekoliko “zatvorenih gradova” u koje ne smiju ni ruski turisti, a kamoli stranci. Cijena života je visoka, jer se sve mora uvoziti, a “Alrosa” je stanovnike privlačila isključivo obećanjima o višim platama za rad u rudniku dijamanata.
Neki radnici bili su sezonski, pa su radili tri do četiri mjeseca, pokupili zaradu i otišli. Drugi su došli s porodicama gdje su žene imale poslove u obradi već izvađenog kamenja, a djeca i mladi su imali mogućnost studiranja na fakultetu koji se specijalizovao za rude i geologiju.
U mnogim porodicama rudarenje je generacijski posao, posebno zato jer se u ovom gradu ništa drugo pretjerano ni ne isplati.
Mirni pokušava otvoriti svoja vrata budućnosti pa će univerzitet u ovom gradu nuditi nove smjerove studija. Iako grad trenutno ima samo nekoliko hotela, sve je više soba na Airbnb-ju.
