Piše: Goran Dakić
Dvije su se stvari desile prošle hefte zbog kojih je čovjeku drago što živi tu gdje živi – svi su požurili da vide kako je to eksplodirao čuveni reaktor četiri, a potom su – ne baš svi nego oni kojima je to posao – nastupajuću paniku gasili vodom česmovačom.
Blećak je svako ko pomisli da je litra piralena isto što i tri miliona oslobođenih uranijumovih atoma, ali je još veći blećak svako ko je pomislio da je raja poredila krug Incela i pripjatsku oblast samo i isključivo na osnovu hemijskog sastava opasnih materija.
U danima kada se potvrdilo da je piralen zaista iscurio, da se ne zna kako je i zašto iscurio, da se vjerovatno nikada neće ni saznati kako je i zašto bio tu 15 godina i da je riječ o tvarci koja pravi veliki belaj – svi su pili česmovaču.
Kad kažem „svi“ zapravo mislim na one koji su trebali da kažu kako je i zašto piralen iscurio, zašto je i kako bio 15 godina u „Incelu“ i da li je opasan onoliko koliko stručnjaci tvrde da je opasan. Ali jok, oni su se napili ašik mlake vode meraklijske i to bi trebalo da bude sve.
Piralen, ponavljam, nije isto što i oslobođeni uranijum koji šeta kako mu se prahne, ali serija nas opominje da je i tada bilo komesara i službenika koji su tvrdili da reaktor nije eksplodirao, jer je stav Sovjetskog Saveza bio da u Sovjetskom savezu nuklearna katastrofa nije moguća.
Stav ondašnje sovjetske vrhuške je bio da je ugled SSSR-a važniji od života nekoliko desetina miliona ljudi, pa je propaganda uradila šta je uradila i o eksploziji nuklearnog reaktora se mjesecima pričalo kao o najobičnijem požaru. Drugi je par čestica što bez tih ljudi ne bi bilo ni majčice Rasije i pripadajućih joj država i državica, ali to je sad već ulazak u sitna crevca, a poznato je da se tim poslom bave samo besposleni, zlonamjerni i soroševci.
Niko, dakle, nije tvrdio da će se Banjoj Luci desiti ono što se desilo Pripjatu, a ako je neko bio toliko dokon i blažen u sopstvenoj zlobi, njemu je sve džaba objašnjavati. Drugo je na dnevnome redu – ako onoliki SSSR nije želio da prizna ono što se od oka nikako nije moglo sakriti, zašto bi ovolicka BL priznala nešto što i nije lako mjerljivo?
Umjesto da je radio posao za koji je plaćen, krizni PR je parodirao samoga sebe, a ukoliko neko ne zna na šta mislim neka još jednom pročita saopštenje nenadležnog Ministarstva u kojem se kaže da oni nikakve izjave o otrovima u vodi nisu davali i da su za sav haos krive – mreže.
Mjesta panici, dakle, i te kako ima. Ali ne od piralena. Nego od laganja. A nije da nismo svikli, jerbo živimo u zemlji u kojoj se laž raspada teže i duže nego piralen i uranijum zajedno, što će reći da će trajati i kada nas uveliko i uširoko ne bude.
Piše: Goran Dakić za izvor.ba
