Podržavam ideju da svakome ko nabasa ovamo treba nedvosmisleno staviti do znanja kako može da se slika, ali ostalo je nejasno i nedorečeno da li to istovremeno znači da je na svim drugim lokacijama – slikanje zabranjeno?! Sumnjam da turisti stižu da prouče zakone naše vukojebine prije nego se otisnu na put, a ne vjerujem da Turistička organizacija uz vodič štampa i upozorenje da fotografisanje i snimanje nije baš uvijek i svagdje preporučljivo. Drugim riječima, zbog nekih selfija mogli bi da plate masnu kaznu ili odleže u zatvoru dva mjeseca.
Nakon predizborne sage o slobodi, da je ona privilegija samo „ovdje brdo, tamo šuma, teče potok, raste trava“, spisak slobodne teritorije je poslije izbora konkretizovan selfi tablama na Gradskom mostu, u dva parka i na stazi ka Banj brdu. No, možda ključ nije u mjestu na kojem se pravi selfi, već ko je i šta je u pozadini? Recimo, ako vam je iza leđa Kastel, Delta planet, šumarak ili slap, razdragana rodbina ili pijano društvance, onda možete konzumirati svoje demokratsko pravo i slobodu na slikanje, kliberenje, fotošopiranje, pa poslije i na fejsbuk, instangram ili gdje već da se okačite, ali ako vam je u pozadini nešto drugo, pazite da vas ne okače! I to po zakonu!
Vlast misli o vašem interesu. Složićete se da ne bi bila baš naročita atrakcija da vam se u porodičnom albumu među uspomenama nađe npr. portret sa pendrekom nad glavom, da vam selfi upropasti neka baba koja se valja po cesti ili da vam u kadar upadne četa nindža kornjača! Zdravije je da se slikate uz travu (ali pazite na vrstu), šumu ili rijeku, jer pitanje je koliko će i njihova sloboda potrajati pored Eko toplane i privatnih hidrocentrala! Sutra će nestati kao Stefan Karganović sa našim parama…
U međuvremenu, Republika Srpska nezaustavljivo srlja u… progres! U jedinstvo! Zato je u našem interesu da se podigne, mislim, sigurnost! Stavićemo pancir na oči javnosti, držati u pripravnosti rezervni sastav doušnika, poltrona i preletača, ugraditi vještački himen analitičarima, ukinuti ljubav prema svemu osim institucijama, blokirati sva čuđenje, zgražavanje, dvosmislenu ćutnju, organizovaćemo javna i kolektivna učlanjivanja u vladajuću strukturu, uniformisati emocije, poslagati misli strojevim korakom.
Suzićemo poglede, prava i slobode, da bismo ih lakše kontrolisali, mislim, branili! Postavićemo nadzorne kamere i u klozetske šolje, da ne moramo gatati šta će ispasti. Bićemo slika i prilika našeg uspjeha. Napravićemo grupni selfi za potomstvo! Još ćemo im se i napučiti! Da ostane ovjekovječeno kako u budućnost ulazimo kao jedno veliko, jedinstveno…
Srećom, nećemo čitati njihove komentare.
ĐORĐE VUKOVIĆ
foto: Siniša Pašalić
Sve napisano i samo nedostaje opis mjesta i uloge OHR-a, Visokog Predstavnika i Međunarodne zajednice.
PARANOJA pohlepnih nemoralnih vlastoljubaca je vec vidjena stvar.
Primjera pokusaja kontrolisanja misljenja naroda silom u istoriji ima na pretek.
Nikada ni jedan takav pokusaj dugorocno nije uspio, samo je zbog toga narod stradao.
Najveci problem Republike Srpske su
pohlepni nemoralni politicari povezani sa pohlepnim biznismenima
kojima drzavne funkcije sluze iskljucivo kao resurs za privatni biznis
a narod koji propada zbog takvog njihovog odnosa prema Otadžbini
posmatraju samo kao kolateralnu stetu.
Otadžbina vapi za Istinom, Slobodom, Pravdom,
Otažbina prezire pohlepu, nemoral, prezire ljude koji je iskoristavaju.
Pomozimo Otadžbini.
Ko ce ako necemo mi ?
Kada ako ne sada ?
Ne treba nas biti strah da budemo hrabri.