GORAN DAKIĆ: Krezubi lavovi

Gotovo da nema dana, ni u danu sata, niti u satu minute, a da ne pomislim na to kako je dekan jednog državnog fakulteta u Republici Srpskoj Predrag Ćeranić. Kako je to moguće i zašto je to moguće, biće jasno nešto niže, gdje je pomenutom dekanu svakako i mjesto.

Malobrojni su već primijetili da je naš premijer prije nekoliko dana, uz sasluženje tri kamarada, otvorio pogolem kružni tok. Kako je moguće da premijer jedne države ili bar boljeg od dva entiteta otvori kružni tok, biće jasno nešto niže, gdje je premijeru bezbeli i mjesto.

Istog dana prvi čovjek Prijedora otvorio je: biblioteku? Dom zdravlja? Vatrogasni dom? Gerijatrijski centar? Jok, more! Prvi čovjek Prijedora otvorio je prvi teren za šah na otvorenom. I ne samo da ga je otvorio, no je povukao i prvi potez, a samo vile znaju da li Đaković sa figurama umije kao Alek Nejaki.

Kako je i zašto moguće da gradonačelnik Prijedora otvara teren za šah; kako je moguće da u prisustvu desetak vjernih sugrađana povlači pješaka na „e 5“; kako je moguće da ga zbog toga nije sramota; kako može biti da mu niko nije prišapnuo da je to prepotopska sramota; o tome će biti riječi nešto niže. Suvišno je pominjati koga ćemo zateći tu.

U pamet mi dolazi naslov jednog romana – „Krezubi lavovi“. Ne znam ko je pisac, a pravo da vam velim – mrsko mi da tražim. Uostalom, to i nije toliko bitno. Važno je nešto treće, a to je, što bi rekao pjesnik Kapetanović, za sedam šamara, jer prospi ti niz šolju pisca koji ne vidi koliko je odvratna slika krezubih lavova!

Lav je, bre, veli pjesnik Kapetanović, moćna živuljka! Leti! Kida! Ždere! Ko može i da zamisli krezubog lava? Na šta to liči? To liči, velim mu ja, na premijera koji otvara kružni tok ili na gradonačelnika koji otvara teren za šah na otvorenom. Umišljeni lavovi. Hoće mnogo, a ne mogu ništa. Odista tužna slika.

Zašto je Ćeranić dekan? Zato što nam premijer otvara kružne tokove. Sa takvim premijerom bolje dekane i gradonačelnike nismo ni zaslužili.

Piše: Goran Dakić za izvor.ba