Čelni ljudi te dvije jedinice u ispovijesti za Avaz do u detalje su otkrili detalje ove, jedne od najvećih poslijeratnih policijskih akcija.
U slučaju “Gačić” iza sebe su ostavili sate i sate rada, mnoge dojave uplašenih građana, pogrešne informacije, pretrese, te borbu sa snijegom, ledenim vjetrom i drugim teškim uslovima.
Koliko god spremni i obučeni, kroz razgovor s njima postaje jasno da su ipak samo ljudi od krvi i mesa. Najbolje to oslikava izjava Saliha Tufe, komandira Jedinice za podršku u Upravi policije MUP-a KS.
– Kada ste u dubokoj šumi, tražite čovjeka spremnog na sve, a zvoni vam telefon i vidite da s druge strane zove kćerkica… Niti se možeš javiti niti ne javiti – opisuje on.
Srećom, svi su se, ako se izuzme lakše ranjavanje njihovog kolege, živi i zdravi vratili svojim porodicama, a misija je uspješno okončana.
– Poslije ubistva Sultanića u Konjicu, za nas nije bilo odmora ni danju ni noću. Naše patrole su svakodnevno bile na rubnim područjima opštine Hadžići. Kada je 9. februara ubijen naš kolega iz Federalne uprave policije, u punom kapacitetu smo se stavili na raspolaganje. Analiziramo kompletan teren, ali i profil ubice koji je spreman na sve – priča komandir Tufo.
Tragovi u snijegu
Kreću 24-satne akcije. Suhodol, Luke, Medvjedice, Košćan, Osenik i širi lokalitet Tarčina, pretresa se svaki napušteni objekt. Svaka dojava se ozbiljno shvata.
– Bilo je dosta dojava građana, o njegovom kretanju, boravku na određenim lokalitetima, a obje jedinice su vršile pretrese s kolegama iz lokalnih policijskih stanica. Nije bila nijedna dojava koju nismo razmotrili s posebnom pažnjom. U noći sa 11. na 12. februar počinje padati snijeg. To nam je išlo u prilog. Formiramo timove i na devet lokaliteta na najvišim kotama od Ivan-sedla do Osenika formiramo osmatračnice. Svaki trag u snijegu je bitan jer je mogao dovesti do izvršioca ubistava – prepričava Tufo.
Tako 12. februara načelnik njihovog sektora Muhamed Hasanović primjećuje tragove u snijegu. U automobilu su još komandir Tufo i zamjenik komandira za specijalističku podršku Edib Prašović.
– Oko 11.30 sati načelnik izdaje naređenje da se uputim ispod puta i pratim tragove koji vode duboko u šumu. On s komandirom jedinice prati tragove iznad puta – prisjeća se Prašović.
Već je evidentno da se radi o ubici Edinu Gačiću. Prašović odlično čita tragove u snijegu.
– Vidi se iz aviona da se lice kreće taktički. Da pokušava sakriti tragove – dodaje on.
Na drugoj strani sa svojim momcima je Almir Fetić, komandir voda u Jedinici za podršku. U 13 sati putem radioveze dobiva informaciju da su u šumi uočeni tragovi.
– Svi naši timovi se odmah prebacuju podno Košćana u blizini Aleksića i tu se dalje raspoređujemo prateći trag. Teren je izuzetno težak, snijeg je dubok i do pasa smo zameteni. Na pojedinim dijelovima smo morali puziti. Ali spremljeni smo i za teže zadatke – kaže Fatić.
Edin Gačić
Rafalna paljba
Formiranjem tzv. potkovice, obruč oko ubice se steže. Službenici ostalih policijskih agencija su raspoređeni na širem lokalitetu.
Izlaza za Edina Gačića više nije bilo.
– Oko 16 sati uočili smo svježe tragove, a vrlo brzo i lice za kojim smo tragali. Postavljamo se u „L“ formaciju kako bismo izbjegli međusobno povređivanje u razmjeni vatre. I čekamo. Kada nas je uočio, ubica je otvorio rafalnu paljbu prema nama. Prvi je zapucao. Nakon toga smo mi otvorili vatru. Pojedinačno. Kada je prestao da puca, prišli smo mu s ciljem da mu ukažemo prvu pomoć. Međutim, lice je bilo neutralizirano – zaključuje Prašović.
Nož, prsluk, gležnjače, zamotane šake
Kada je shvatio da su policajci blizu i da je okružen, Gačić je od sebe napravio „malu metu“, spremio oružje i iz gustog žbunja čekao. Nakon što je prvi otvorio vatru i svu municiju istrošio više mu spasa nije bilo.
Kada su mu policajci prišli, u desnoj ruci mu je bio „šmajser“, a u lijevoj pištolj „glok“ koji je uzeo od policajca Mahira Begića nakon što ga je ubio.
Ispred tijela Gačića u zemlju je bio zaboden nož. Na sebi je imao crnu dužu jaknu, a ispod nje maskirni prsluk. Na nogama su mu bile gležnjače i bio je slojevito obučen. Šake je umotao vunom da ne bi promrzle te kako bi mogao pucati i biti spreman.
(SrpskaInfo,Avaz)
