Brz život i ogroman broj informacija koje svakodnevno dolaze do nas, uz upotrebu pametnih telefona i društvenih mreža navode se kao ključni razlozi za nastanak različitih mentalnih poremećaja. Ovakva slika postavila je mentalno zdravlje u fokus mnogih razvijenih društava širom svijeta.
Prije nešto više od godinu dana u Srbiji je otvoren prvi Centar za mentalno zdravlje. Za godinu dana rada Centar je posjetilo 5000 građana – bez potrebe za zakazivanjem i plaćanja. Centar je pokrenula Klinika za psihijatrijske bolesti „Laza Lazarević”, ali daleko od bolnice, na 20. spratu Beograđanke. Svakog radnog dana od 9 do 18h svima je dostupan čitav tim stručnjaka – defektolozi, socijalni radnici, psiholozi i psihijatri.
Na sreću, stigma koja postoji o mentalnim bolestima vremenom postepeno iščezava, a briga o mentalnom zdravlju – posjećivanje edukativnih kurseva i odlazak na razgovor kod psihologa i psihijatra više nisu tabu.
1. Stigma i diskriminacija pacijente udaljavaju od potrage za stručnom pomoći.
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji iako se na polju medicine i drugih terapija znatno napredovalo, ovome se suprotstavlja i dalje široko rasprostranjeno nerazumijevanje i stigmatizovanje osoba koje imaju mentalne poremećaje. Pod stigmom se u ovom slučaju podrazumijeva da su oboljeli neinteligentni, osobe teške za saradnju i komunikaciju i nesposobne da donose odluke. Na ovaj način se osoba dodatno zlostavlja, izoluje i isključuje iz socijalnog okruženja što daje efekat suprotan izliječenju. Krajnji rezultat je sve češća hospitalizacija i liječenje medikamentima (a to bi trebalo da bude posljednja opcija).
2. Anksioznost je najprisutniji tip mentalnih oboljenja.
Poremećaj anksioznosti dolazi u mnogo raznovrsnih oblika i podtipova – od generalizovanog poremećaja anksioznosti do socijalne anksioznosti, posttraumatski stresni poremećaj, panični napadi, opsesivno-kompulzivni poremećaj i fobije.
Smatra se da je u svetu četvrtina stanovništva ugroženog mentalnog zdravlja.
3. Polovina od ukupnog broja hroničnih mentalnih poremećaja nastaje prije 14. rođendana.
Boljem mentalnom zdravlju moguće je doprinijeti još u djetinjstvu. Zapravo mentalno zdravlje mladih se sve više pogoršava. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, oko 20% djece i adolescenata na svijetu ima mentalne poremećaje ili probleme. Ovo se direktno povezuje sa sve ranijom upotrebnom pametnih telefona. Mentalni poremećaji mogu da zadese svakog, bez obzira na životno doba, mada postoje izvesni faktori rizika: Porodična anamneza, traume i visok koeficijent inteligencije, najčešći su preduslov za njihov nastanak.
4. Mentalno zdravlje nije samo „u glavi”, već se odražava na čitavo tijelo.
Iako sam naziv upućuje na stanje uma, pogrešno je misliti da se jedino odražava na ovaj segment organizma. Studije pokazuju da mentalni poremećaji mogu da skrate životni vijek više nego aktivna upotreba cigareta. Naime, borba sa mentalnim poteškoćama može da bude iscrpljujuća – može da ošteti imuni sistem i funkcionisanje digestivnog trakta, a starija istraživanja navode i mnogobrojne druge fizičke komplikacije. Najčešće se navode poremećaji metabolizma, bolesti respiratornog trakta, kardiovaskularna oboljenja, kao i oboljenja koja napadaju organizam kao posljedica lošeg imunog sistema – HIV virus.
5. Više od polovine odraslih doživljava mentalna oboljenja ličnim neuspehom – što je pogrešno.
Anketom koju je sproveo integrisani konzorcijum upravljane nege – Kaiser Permanente, iz Kalifornije, otkriveno je da bar polovina odraslih koja ima neki psihički poremećaj krivi sebe, tj. tegobe povezuje sa ličnom slabošću i karakterom. U stvarnosti postoji čitav spektar kompleksnih faktora koji utiče na mentalno stanje – od genetike do faktora koji na prvi pogled deluju neznatno – kao što je recimo nivo zagađenja. Bilo kako bilo, karakterne mane nisu među tim faktorima.
6. Od mentalnih poremećaja češće oboljijevaju žene, ali muškarci su skloniji samoubistvima.
Prema istraživanju objavljenom u British Medical Journal-u, žene su brojniji pacijenti sa dijagnozom mentalnih oboljenja, a kada je u pitanju starosna kategorija, rizičnija grupa su mlađe žene. Istraživanja su sprovođena među Britancima i prosječni rezultati pokazuju da jedna od šest odraslih osoba boluje od sličnog poremećaja. Kada su izuzeti muškarci, za ženski pol rezultat je bio jedna od pet žena, a kod muškaraca je ovaj broj pao na jednog od osam ispitanika.Međutim, podaci drugih istraživanja ukazuju da muškarci češće sebi oduzimaju život.
7. Oporavak je moguć uz odgovarajući tretman i ophođenje prema poremećaju/bolesti (pod odgovarajućim, podrazumijeva se individualan pristup).
Lijepe vijesti su da je oporavak od ovih bolesti moguć. Neki bivši pacijenti objasnili su da nakon odgovarajućih tretmana nikada više nisu iskusili tegobe koje su imali. U te tretmane se ubrajaju medicina, individualna terapija, grupna terapija, promjene životnih navika ili sve ove metode primjenjene zajedno.
National Geographic/Jelena Ćirić
