UDOBNOST U VLASTITOJ KOŽI JE VAŽNA
Ponekad toliko vremena provedemo neprestano se brinući šta će neko drugi misliti ili reći. Vremenom nam postane neugodno u sopstvenoj koži, gledajući se kroz tuđe stavove, mišljenja i neprestano se korigujući. Nakon mora nezadovoljstva i neugodnog osjećaja, umjesto osjećaja ličnog zadovoljstva, čovjek zastane i kaže sad je dosta! Dobro je ako taj trenutak dođe. Aonda kad čovjek osjeti slobodu i udobnost u vlastitoj koži, bez obzira što ni ta koža ni on nisu savršeni, nema nazad.
Kome još treba neko savršen i šta to uopšte znači dostići neko savršenstvo. Ono što je savršeno meni, nekome je totalna nesavršenost i propast. Ne kaže se uzalud da nismo svi isti i da to ne treba da budemo. Ali težnja da idemo u korak sa sobom i da od svog života uzmemo ono najbolje, dobra je težnja i u skladu je sa životnom mudrošću, iskustvom i ulaskom u četrdesete…
Evo šta su me moje godine, iskustva i osjećaj nelagode naučili. Prije svega da zaboravim neke stvari koje meni mi nisu donosile dobro. Tek kad sam ih zaboravila, počela sam uživati u svakodnevnom osjećaju slobode koji mi je davao krila, širio vidike, stavljao osmijeh na lice i klimao glavom odobravajući. Ja sam čeznula za trenutkom u kojem ništa osim dobrog osjećaja i težnji ka istom, nije i neće biti važno…
14 STVARI KOJE SVAKI DAN IMAM NA UMU:
ZABORAVILA SAM KAKO IZGLEDAM DRUGIM LJUDIMA
Mučile su me sijede u kosi, nisu mi se sviđale moje bore, moji kilogrami, koji bi se začas nagomilali… Nije smjelo da se vidi ni nekoliko milimetara sijede kose ispod farbe koja je morala biti u rezervi spremna u svakom trenutku. A onda mi je posmatranje muškaraca mnogo pomoglo… i njihov prirodni, Bogom dani šarm, bez imalo želje da blistaju i prikriju trag svojih godina.
Gledala sam kako su opušteni i kako uživaju u sebi, svom tijelu, svojoj prirodnosti. I shvatila da je čovjek to što jeste i da je najsavršeniji upravo onakav kakvim ga je Bog stvorio. To naravno ne znači da treba da ličimo na strašila, ali shvatili ste šta sam htjela da kažem. Ne grči se, opusti se ženo, nekoliko sijedih i kilograma viška ne znače da ne vrijediš.Ne trči da koriguješ svaku svoju nesavršenost. I drugi će te voljeti više, ako ti sebe voliš. A čak i ako se to ne dogodi, da li je bitno?!
ZBOGOM ĆUTANJE I KLIMANJE GLAVOM
Ukoliko mi se nešto ne sviđa ili mi ne odgovara, više ne ćutim, nego to otvoreno kažem. Naravno, nemam namjeru da ulazim u rasprave i konflikte, ali kažem šta mislim i idem dalje. Zašto bih svakome dozvolila da mijenja moje mišljenje i stavove, samo da bi on osjećao zadovoljstvo. S tim je gotovo. Ako sam shvatila da je nekome učinjena neka nepravda i to ću otvoreno reći, ne zamarajući se previše posljedicama. Želim da kažem svoje mišljenje i stav, ne želim da ćutim i klimam glavom.
ZABORAVILA SAM DA TRPIM POGREŠNE LJUDE I NEUGODNE SITUACIJE
Kada uđeš u četrdesete, ako ti se nešto ne sviđa, jednostavno se okreneš i odeš. Vrlo je važno napustiti toksične okolnosti i toksične ljude. Nema ništa gore nego pokloniti svoje vrijeme i pažnju nekome ko to nije zaslužio. Život je prekratak da bismo i jedan njegov minut bacili na situacije i ljude koji nas čine nesrećnima, nezadovoljnima, koji nas tjeraju da trpimo bilo šta i da nam je u njihovom prisustvu loše.
ZABORAVILA SAM DA GRIJESI POSTOJE
Kad ti je neki grijeh na pameti, vrijeme za njega je još koliko odmah. Želiš sladoled, pojedeš sladoled, želiš čašu vina, sipaš je i piješ… Zašto bi čovjek odgađao svoja sitna zadovoljstva iz bilo kojeg razloga? To je ludost naučena davno, pogrešno primjenjivana godinama, a korist od nje je minimalna ili nikakva. Ako nešto želiš, onda to treba sebi i da priuštiš, jer kada čovjek sve u svom životu zbroji, upravo ta sitna zadovoljstva i grijesi su sreća i ono što se pamti.
PRESTARA SAM DA BIH NOSILA NEUDOBNU OBUĆU
Zaboravila sam da obuća treba da bude elegantna. Za mene je obuća ogledalo udobnosti i dobrog osjećaja da sam u svakom trenutku tako obuvena da sam spremna na sve. Ako u toj obući treba satima stajati, trčati, voziti, u grad izaći, otići na posao – ja sam spremna. Zbogom neudobnoj obući – bio je moj najljepši rastanak i oproštajni pozdrav. Nema ograničenih pokreta, nema žuljeva, boli i želje da se što prije izuješ.
ZABORAVILA SAM NA KOLEKCIONARSTVO
Ne želim da zatrpavam svoj životni prostor stvarima koje nisam koristila, obula ili obukla više od dvije godine. Zbogom, ukoliko mi zatreba nešto, kupiću novo. A kad se zatrpam stvarima i kad moj životni prostor postane skladište, onda kao da nemam mjesta za ono nešto novo što treba da mi dođe. Kao da sam napravila brane i barijere odbijajući nove životne blagodeti. Zato zbogom nekorištene i stare stvari koje mi više nisu potrebne. Čim čovjek oslobodi svoj životni prostor, odmah kao da šalje životu poruku kako je spreman za nešto novo.
ZABORAVILA SAM DA SE IZVINJAVAM LJUDIMA ZBOG ONOGA ŠTO JESAM
Sviđam ti se ili ti se ne sviđam, to me se više ne tiče. Zašto bi moje raspoloženje bilo uzrokovano naklonošću ljudi prema meni. Toliko je onih koje volim, koji vole mene i koji su svjesni svih mojih kvaliteta. Zašto bih u ovim godinama nastojala da zadobijem naklonost ljudi koje možda nisam birala ili mi njihovo mišljenje uopšte nije važno?!
Ljudi koji su nesigurni u svoje ponašanje i koji nemaju dovoljno samopouzdanja, možda će pokušati da unište tvoju ličnost i karakter. Ali važno je to im ne dozvoliti i biti to što jesi. Ako znaš da si dobra osoba i da vrijediš, budi to što jesi, luda koliko misliš da treba i blesava koliko god želiš i nikome se zbog toga nemoj izvinjavati.
PRESTARA SAM DA BIH U SVAKOM ČOVJEKU VIDJELA DOBRO
Nekoliko dobrih ljudi sasvim je dovoljno da bi čovjek bio srećan. Naravno, ukoliko je normalan i umije da prepozna kvalitet koji se u drugim ljudima nalazi. Težnja da u svakom čovjeku vidimo dobro prestaje godinama i iskustvom. Zašto bismo trošili energiju i vrijeme čupajući iz nekih ljudi ono što nemaju, kad nam to nije potrebno. Potrebno nam je samo nekoliko dobrih ljudi, jednako kao što smo i mi njima potrebni.
PRESTARA SAM DA BIH DOZVOLILA DA NISAM DOVOLJNO PLAĆENA
Ako osjetiš da si premalo plaćena, nemoj da ćutiš o tome. Otvoreno reci da smatraš da zaslužuješ više i traži povećanje plate na osnovu svojih kvaliteta i svog rada. Istakni svoje vještine, iznesi činjenice, zahtijevaj da budeš adekvatno plaćena i nemoj odustajati od namjere da dokažeš koliko vrijediš i da ti se u finansijskom smislu, ta vrijednost prizna.
PRESTARA SAM DA BIH ZBOG NEREDA U KUĆI I DALJE PADALA U NESVIJEST OD UMORA
Sjećam se vremena kada mi je sve bilo važnije od odmora. Ali isto tako pamtim i nezadovoljstvo i negativnost koja je iz mene izbijala. Svaki put bih odgađala odmor, kako bih pospremila životni prostor i kako bi sve oko mene bilo besprijekorno čisto. I naizgled sve je bilo sjajno. Osim mene.
Ja sam osjećala hronični umor. Danas su se prioriteti izmijenili. Prvo ja, a onda sve ostalo, jer jedino tako mogu normalno da funkcionišem. I stvarno nije strašno ako se dan kasnije ispegla veš ili jedan dan nema ručka u kući. Ovo je stvarno pravo otkriće, a ponekad i neka vrsta avanture!
ZABORAVI NA NEDOSLJEDNE MUŠKARCE
Žena s godinama shvati (sreća je da je tako) da nedosljedan muškarac nije njen muškarac. Ukoliko nije spreman nešto da ti ponudi, osim seksa za jednu noć, šta će ti?! Danas je mnogo više muškaraca koji nisu spremni da se potrude da osvoje jednu romantičnu zrelu ženu. I to je u redu. Ako muškarac nije iskren i otvoren u smislu onoga što ti nudi, ako moraš sve da analiziraš, čitaš mu misli, pretpostavljaš, iniciraš, onda je vrijeme za zbogom.
Iskrena, otvorena komunikacija, ljubav i pažnja, u doba poplave nenormalnih odnosa i kojekakvih „modernih“ veza, postale su raritet, ali i dalje su moj izbor. Tačka. Ukoliko postoji neko kome ćeš biti izazov, ko će prepoznati tvoje kvalitete i ko će se potruditi da bude dio tvog života, to će biti divno iskustvo. Zašto ga sebi uskratiti?!
PRESTARA SI DA SE UPOREĐUJEŠ SA DRUGIMA
Kad zaboraviš na ovu dječiju bolest, život postaje potpuno drugačiji. U doba društvenih mreža, fotografija sa lažnim sjajem i osmijesima, fotošopiranim tijelima i naštimanim životima, nije lako ostati svoj. A zadatak je upravo to, biti to što jesi, biti time zadovoljan, mijenjati se samo ako ti to želiš i ne porediti se sa bilo kim. Svako od nas na ovom putovanju je sam i sam stvara svoju sreću. Upoređivanje sa bilo kim samo stvara sumnju u sebe, a šta će ti sumnja?!
Najsrećniji čovjek na svijetu (da, on zaista postoji, barem tako nauka kaže – on je Matthieu Ricard) ima poruku za sve nas koji želimo da budemo srećniji – Ne poredite se sa drugima, to je ubica sreće! On još kaže da budemo dobronamjerni ali ne dozvolimo da nas drugi ljudi iskorištavaju…kao i da mislimo srećne misli svakog dana barem 15 minuta…
PROŠLOST TAKOĐE ZABORAVI
Kad uđeš u četrdesete, glasno reci – Ko šiša prošlost! Uvijek radim najbolje što umijem i znam u datim okolnostima. Možda se toliko toga u prošlosti moglo uraditi drugačije, ali nema nazad. Ukoliko se previše osvrćeš, opet sebi uskraćuješ sadašnji trenutak i sužavaš si manevarski prostor. I eto prilike za nove promašaje. Prošlosti hvala na svemu, zahvaljujući njoj danas smo tu gdje jesmo takvi kakvi jesmo i idemo dalje. Uz pomoć sadašnjeg trenutka kojeg treba biti potpuno svjetan i u njemu prisutan, najlakše je graditi naše novo sutra.
NIKAD SE NE PRETVARAJ DA SI DOBRO
Ne treba se prepuštati emocijama do te mjere da upravljaju tobom dugo. Ali ako ti nije trenutak ili dan, zašto bi se pretvarao da je sve u redu. Čovjek ne može u svakom trenutku biti srećan, bez obzira na težnju da to bude. Zato sebi treba dati vremena i suočiti se sa osjećanjima, odbolovati, pristati na loš trenutak ili dan i shvatiti da će proći.
POSLEDNJE MISLI
Ne postoje prave godine koje će čovjeku pružiti ispunjenje i sreću. Postoji samo pravi trenutak u kojem će svako od nas shvatiti da je došlo njegovo pravo vrijeme. Zašto? Zato što će želja da se okrene sebi, da se zavoli, da bude najbolja verzija sebe sebi, a ne čitavom svijetu, u jednom trenutku postati jača od svega. Meni je trebalo baš mnogo vremena i spoticanja kako bih shvatila da zadovoljstvo i mir, da ljubav prema sebi, da borba za dobar osjećaj, nisu grijeh i samoljublje. Oni su nasušna potreba svakog živog stvora koji će u jednom trenutku klimnuti glavom osjećajući da je došao njegov trenutak.
Ako ti se život svede na sve osim tebe u njemu, šta je to što ćeš o sebi bilo kome reći, kako ćeš mu reći da si živio ako ništa nisi doživio?! Zato, onog trenutka kad osjetiš da je došlo tvoje vrijeme, znam da ćeš ga prepoznati.Kako? Po osmijehu, radosti, sreći, svemu onome što će izlaziti iz tebe i čime ćeš zaraziti ovaj mrzovoljni svijet čineći veliku uslugu sebi i malom broju ljudi koji će imati privilegiju da budu uz tebe.
Ne zaboravi osnovnu težnju svakog normalnog čovjeka – živjeti život na najljepši mogući način, plesati u svom ritmu, disati punim plućima, voljeti, njegovati najbolje u sebi, smijati se, radovati, duhom mlad ostati…
Pročitaj moj tekst https://zenazna.rs/vrijeme-je-lopov-kako-zivjeti-u-trenutku/
