Savo Milić je, kažu, u Banjuluku pristigao polovinom 19. vijeka iz jednog trebinjskog sela.
“Kao i drugi pridošli Hercegovci, dao se na trgovinu i stekao golem imetak a, u međuvremenu, i tri sina. Kuću je podigao blizu Ferhadije a u njoj je, vele, imao prvi lift u Banjaluci. Pronicljivi i pomalo neobični banjalučki trgovac nije se, očigledno, libio da u Banjaluku donosi novine iz velikoga svijeta”, napisao je istoričar Zoran Pejašinović na svom Facebook profilu.
U zanimljivom zapisu, kakve ovaj profesor banjalučke Gimnazije često objavljuje, navodi se i da je gazda Savo, misleći o svemu, još za života dao da se sačini velika porodična grobnica. Ništa neobično, pogotovo za imućne trgovce toga doba.
“Međutim, kada je na Pravoslavnom groblju “Svetog Pantelije” osvanuo starogrčki, tačnije korintski hram, vjerujemo da su se Banjalučani svih vjera silno iznenadili, a neki, vjerujemo, i prekrstili lijevom rukom”, navodi Pejašinović.
Do današnjih dana iznad hrama lebdi pitanje šta je gazda Savu ponukalo da sebi i svojima sačini ovaj čudnovati mauzolej. Teško da ga je put nosio do Akropolja ili nekog grčkog ostrva, pa da pomislimo da ga je neka tamošnja drevna građevina omađijala.
“Biće da smo pronašli odgovor na ovo zamešateljstvo. Gazda Savo je inspiraciju za ovaj import našao na nekom poslovnom putovanju u Beču! Naime, ovo njegovo sočinjenije neodoljivo podsjeća na bečki Hram Avgusta i Livije (slika u prilogu) iz prvog vijeka nove ere. Zanimljivo je da je to zdanje jedno vrijeme služilo kao Hram razuma a potom i Trgovački sud. Da li je to znao i gazda Savo, ne usuđujemo se ustvrditi, ali sličnost Savinog i tog hrama ostaje više nego očigledna”, zaključuje profesor Pejašinović.
