Plug-in hibridi obećavaju električnu vožnju i niske troškove, ali mnogi vlasnici propuštaju njihove glavne prednosti
Plug-in hibridi obećavaju nisku potrošnju goriva i vožnju na električni pogon s nultom emisijom. Međutim, stvarnost je često drugačija. Mnogi vlasnici ih uopće ne pune , u kom slučaju tehnološka prednost postaje nedostatak koji povećava potrošnju goriva i operativne troškove.
Plug-in hibrid (PHEV) je jedan od najsloženijih pogonskih sistema dostupnih danas. Kombinuje motor sa unutrašnjim sagorijevanjem sa električnim motorom i većom baterijom koja se može puniti iz električne mreže. To je njegova glavna prednost . Ako se ovaj sistem ne koristi pravilno, rezultat je suprotan od onoga što vozač očekuje. U praksi, veliki broj vlasnika vozi bez redovnog punjenja, čime se odriče svih prednosti ovog rješenja.
Osnovni princip plug-in hibrida je da se baterija puni eksterno iz električne mreže, a zatim omogućava vožnju bez korištenja motora sa unutrašnjim sagorijevanjem. Većina modernih modela danas nudi pravi električni domet koji lako pokriva svakodnevnu vožnju, kao što su odlazak na posao, kupovina ili kratka putovanja gradom. Ako vozač ne puni bateriju, vozilo funkcioniše samo kao klasični hibrid sa vrlo ograničenom mogućnošću korištenja električne energije. Elektromotor i dalje pomaže, ali u minimalnoj mjeri i bez značajnog uticaja na potrošnju.
Veća težina znači veću potrošnju
Plug-in hibridi su strukturno zahtjevniji i prirodno teži od običnih automobila sa unutrašnjim sagorijevanjem. Pored samog motora, oni nose i pogonsku bateriju, elektromotor, snažnu elektroniku i druge komponente. Ova dodatna masa može iznositi desetine ili čak stotine kilograma. Ako se ne koristi električna energija, motor sa unutrašnjim sagorijevanjem mora u svakom trenutku samostalno pomicati ovu masu. To je najuočljivije pri većim brzinama, na primjer na autoputu, gdje hibridni sistem ne može efikasno pomoći.
Jedna od najvećih prednosti plug-in hibrida je mogućnost vožnje kratkih udaljenosti isključivo na struju . Ako baterija nije napunjena, motor sa unutrašnjim sagorijevanjem se uključuje gotovo odmah nakon pokretanja. To znači da se čak i nekoliko kilometara vožnje provodi u režimu koji je najmanje efikasan za motor. Motor često nema vremena da se zagrije na optimalnu radnu temperaturu, što dovodi do veće potrošnje i habanja. Istovremeno, buka se povećava, a ukupna udobnost vožnje se smanjuje. U praksi, vozač gubi najveću korist od PHEV-a.
Plug-in hibridi su obično skuplji od svojih benzinskih ili dizel alternativa, upravo zbog složenije tehnologije i baterije. Ova veća početna investicija trebala bi biti kompenzirana nižim troškovima rada, uglavnom zahvaljujući jeftinijoj električnoj energiji. Ako vozač ne puni, vozi praktično isključivo na gorivo i nema uštede. Štaviše, zbog veće mase i manje efikasnog rada, potrošnja može biti i veća. U ovom slučaju, kalkulacija posjedovanja plug-in hibrida nema nikakvog smisla.
Punjenje nije komplikovano
Jedan od uobičajenih argumenata protiv punjenja je njegova navodna složenost. U stvarnosti, to je vrlo jednostavan proces koji zahtijeva samo osnovnu rutinu. Većina vlasnika puni svoj automobil kod kuće, idealno preko noći, dok je parkiran. Plug-in hibrid ne zahtijeva brzo punjenje ili posebnu infrastrukturu; dovoljna je obična kućna utičnica ili wallbox. Važno je stvoriti naviku redovnog punjenja, baš kao što ste navikli točiti gorivo.
Za koga plug-in hibrid zaista ima smisla?
Plug-in hibrid ima najviše smisla za vozače koji imaju mogućnost redovnog punjenja i vožnje većinom ruta na kraćim udaljenostima.
Tipičan primjer je svakodnevno putovanje na posao, gradska vožnja ili kombinacija kraćih vožnji s povremenim dužim putovanjima. U ovom slučaju, automobil može funkcionirati vrlo efikasno i značajno smanjiti potrošnju goriva. S druge strane, za vozače bez pristupa punjenju ili one koji uglavnom voze na duge relacije, plug-in hibrid nema praktičnog smisla, piše Autobild .
