Banjalučki Borac i ljubljanska Olimpija imaju dosta zajedničkih stvari, a jednu od najemotivnijih veza iskovao je Suad Beširević.
Preminuli Ljubljančanin pomogao je Borcu da kao fudbaler ostvari spektakularan uspjeh u Jugoslaviji, a kasnije je postao trener Olimpije i vodio ih protiv slavnog Liverpoola. U međuvremenu je morao izdržati mnoge nedaće, jer ga je po povratku u domovinu sa Kipra dočekao status izbrisanog Slovenca, prenosi siol.net.
Stariji ljubitelji fudbala u Banjaluci, među kojima ima mnogo jugonostalgičara, najradije se sjećaju događaja iz 1988. godine. To je upisano u istoriju Borca, koji je ostao najvećim navijačkim uspjehom u Jugoslaviji. Borac je uspio ostvariti nevjerovatan podvig osvojivši kup takmičenja kao drugoligaš. To je tada bilo nešto nezamislivo, a na kraju je u velikom finalu 11. maja 1988. godine iznenadio Crvenu zvezdu (1:0). Veoma važnu ulogu imao i Ljubljančanin, na senzacionalnoj pobjedi u tadašnjem Kupu maršala Tita. Među herojima koji su Borac doveli do jedinstvenog uspjeha, zlatnim slovima ispisan je i Suad Beširević.
Odlikovao ga je izuzetan nos za golove. Taj osjećaj je razvio u mladosti na Svobodi i Slovanu, a zatim je 1984. otišao u Banja Luku. U Borcu je proveo pet sezona, postao jedan od vodećih strijelaca kluba (u 84 utakmice postigao 56 golova), iznenađujuće osvojio kup 1988. godine, a potom se plasirao u prvu jugoslovensku saveznu ligu.
Beširević je kasnije igrao za Rijeku jednu sezonu u Prvoj ligi Jugoslavije, da bi se 1990. preselio u inostranstvo. Put ga je odveo na Kipar, gdje je igrao za četiri različita kluba u šest godina i postao prvak sa Apolonom, a bio je i najbolji strijelac kiparskog prvenstva. U međuvremenu se nakratko vratio u domovinu i igrao za Celje u 1. SNL, ali je onda doživio šok 1996. godine kada je bio primoran napustiti Kipar i vratiti se u Ljubljanu.
Otkrio je da više nije upisan u slovenački registar stanovništva. Tako je postao izbrisani Slovenac, jer nije imao pravo na slovenačko državljanstvo. Našao se u nezahvalnom položaju, dugo bez prihoda, a onda ga je spasio novinar Miha Štamcar. U Mladini je objavio tekst o svojim problemima i intervenisao kod ministra unutrašnjih poslova Mirka Bandelja kako bi Beširević, inače Ljubljančanin, pribavio potrebne dokumente. Dobio ih je u roku od dvije sedmice od objavljivanja članka, pa mu je laknulo.
Suad Beširević, prijateljem poznat kao Suljo, 2003. godine zamijenio je Branka Oblaka na vrućoj fotelji Zmajeva, potom odveo zeleno-bijele do titule kupa, a potom ih vodio u Evropi protiv slavnog Liverpula i veoma otežao favoritima iza Bežigrada (1:1). Lukavo je zaobišao pravila prilikom obavljanja trenerske dužnosti, jer nije imao potrebnu licencu za upravljanje Olimpijom, ali je u klubu bio registrovan kao fudbaler sa brojem 99, tako da je mogao da sedi na klupi i da upravlja timom.
Bivši napadač, koji je pomogao Borcu da postane najveća fudbalska senzacija u Jugoslaviji, a kasnije i trenirao brojne slovenačke klubove, uključujući Olimpiju, izgubio je bitku sa podmuklom bolešću krajem septembra 2019. godine. Sudbina je osigurala da nešto manje od šest godina kasnije “njegovi” Borac i Olimpija odigraju najveću evropsku utakmicu. Danas ih očekuje prvi meč baraža za plasman u osminu finala na Gradskom stadionu u Banjaluci, a narednog četvrtka u Ljubljani.
