Kada se analiziraju tržišni podaci o prodaji automobila, primijetan je rast udjela električnih vozila u voznom parku svijeta.
Taj trend se u pojedinim državama dešava sporije, dok u Kini i značajnom broju evropskih država se odvija brže od svjetskog prosjeka. Međutim, svake godine u samom vrhu svjetske rang liste po udjelu električnih vozila u ukupnom broju prodatih vozila nalaze se grupa identičnih država.
Na prva dva mjesta po udjelu kupljenih električnih vozila od svih novih prodatih automobila se nalaze Norveška i Švedska, dok su u prvih osam i Danska i Finska.
Postavlja se pitanje zašto u nekolicini nordijskih država električna vozila imaju ovoliku popularnost, uključujući faktor da je Norveška jedan od najvećih evropskih proizvođača nafte i gasa, a ujedno najefikasnija u primjeni električnih vozila. Postoji nekoliko faktora zašto se nordijske države visoko rangiraju u ovoj kategoriji i zašto će biti sve važnije za evropsko tržište.
Za početak, udio električnih vozila u prodatim novim automobilima tokom prethodne godine je u svijetu bio malo iznad 15 odsto po podacima BloombergNEF. To znači da je okvirno svaki šesti prodati nov automobil u svijetu bio na ovoj pogon, što je velika promjena u odnosu na početak 2010-ih kada je udio bio tek oko jedan odsto.
Međutim, kada se brojke iz 2024. analiziraju nordijske države, brojke mogu djelovati prilično iznenađujuće. U Norveškoj su prethodne godine skoro sva nova prodata vozila bila na električni pogon, odnosno preciznije gledano njihov udio je bio nevjerovatnih 91,6 odsto. Švedska se našla na drugom mjestu sa udjelu vozila na pogon baterija sa 60 odsto, da bi i u slučaju Finske i Danske taj udio bio na nivou svakog trećeg prodatog automobila.
Dok je u Ujedinjenom Kraljevstvu taj udio tek malo iznad svjetskog prosjeka, a u bogatoj Americi čak i ispod svjetskog proseka (oko 11 odsto), nordijske države postavljaju svjetske rekorde.
Da li je sve u bogatstvu?
Iako će mnogi ove odluke nordijskih kupaca pripisati visokom stepenu bogatstva po glavi stanovnika, to nije najispravniji ugao gledanja. Primjera radi, Švajcarska, SAD, Kanada, Luksemburg, Katar ili Australija imaju viši BDP po glavi stanovnika od Norveške ili Švedske, a u ovim državama primjena električnih vozila je čak ispod svjetskog prosjeka, a daleko ispod ove dvije države.
Iako visok standard u nordijskim državama omogućava potrošačima da kupe električna vozila koja su (još uvijek) u prosjeku skuplja od vozila sa motorima na unutrašnje sagorijevanje, to nije glavni faktor. Veliki uticaj na odluku prosječnog potrošača o ovom pitanju imaju i faktori poput: državne poreske politike i regulativa, ekološke svijesti kod građana i značajno poboljšane infrastrukture za ovaj tip vozila u Skandinaviji.
U ostalim bogatim državama uglavnom fali barem jedno od navedena tri faktora, a u pojedinima čak i sva tri.
Kada se radi o svijesti, klimatske promjene su ključno pitanje u nordijskim zemljama, gdje javno mnjenje snažno podržava hitno djelovanje za rješavanje ekoloških pitanja. Istraživanja dosljedno pokazuju da su klimatske promjene visoko rangirane među problemima javnosti u ovim zemljama, što odražava široku društvenu posvećenost održivosti.
Na primjer, anketa Nordijskog savjeta ministara iz 2023. pokazala je da preko 80 odsto Norvežana, Šveđana i Danaca smatra klimatske promjene velikom prijetnjom budućim generacijama. U Švedskoj, 72 odsto ispitanika u anketi Kantar Sifo (2022) reklo je da vjeruje da su klimatske promjene najhitniji globalni izazov, pozicionirajući zemlju kao jednog od svjetskih lidera u zabrinutosti javnosti o pitanjima životne sredine.
To motiviše građane da daju i svoj doprinos smanjenju zagađenja, tako što će se prebacati na vozila sa održivijim gorivima. U drugim zapadnim zemljama, poput Kanade, SAD-a ili Australiji, taj udio građana u anketama je na oko 60 odsto, što manje motiviše građane da donose ekološke odluke.
Brojne pogodnosti za EV
Sa druge strane, osim svijesti, nordijski građani imaju brojne pogodnosti ukoliko se odluče za ovaj vid vozila u odnosu na tradicionalne pogone. Državne poreske politike i propisi idu u velikoj mjeri u korist takve odluke. Norveška recimo kažnjava automobile na benzin i dizel visokim porezima, dok izuzima električna vozila od poreza na uvoz i dodatu vrijednost kako bi ih učinila privlačnijima, iako su neki nameti ponovo uvedeni 2023.
Vlada ove države je sebi nametnula cilj da do kraja ove godine ukine prodaju novih vozila na fosilna goriva. Iako je 2017. ovaj postavljeni cilj djelovao kao fantazija, sada postaje realnost skoro pa i bez direktne zabrane. Međutim, osim podsticaja za kupovinu, norveške vlade su godinama davale povoljnosti za kupovinu ovih vozila i kroz besplatan parking, dozvolu korišćenja traka za autobuse, izuzeća od putarina i PDV-a.
Brzi rast njihove primjene je naveo i tradicionalne pumpe da dodaju što više punjača za ova vozila, a i majstorske radionice za automobile su sve više investirale u treninge i opremu za popravljanje baterija. Dosta slična politika, samo u manjem obimu, primijenjena je i u Švedskoj, Danskoj i Finskoj, od državnog plaćanja 25 odsto vrijednosti električnog vozila u Danskoj, finansijske podrške za instalaciju punjača kod kuće u Finskoj ili Norveškoj identičnih podsticajnih programa u Švedskoj.
Važan faktor je i što ove države nemaju veliku proizvodnju automobila, ali imaju interes u ekološkoj revoluciji cijele industrije, jer imaju važne resurse ili elemente bitne za električna vozila. To je omogućilo ovim državama da mahom nemaju jak lobi proizvođača automobila, ali imaju jak lobi kompanija koje se bave rudarstvom, preradom ruda i proizvodnjom baterija potrebnih za električna vozila.
Resursi zlata vrijedni
Norveška ima jedne od najvećih rezervi rijetkih elemenata Zemlje (REE) ključnih za proizvodnju baterija i potpisala je sa Evropskom unijom sporazum o kritičnim sirovinama i lancima snabdijevanja za električna vozila. Finska rudari i obrađuje kobalt, nikl i bakar, kao ključne minerale za baterije, a uskoro će kroz litijumski projekat rudnika “Keliber” i postrojenja za obradu ovog minerala “Kokola” biti važan faktor u evropskoj proizvodnji električnih vozila.
Švedska je država iz koje dolazi najveći evropski proizvođač litijumskih baterija Nortvolt, koji iako se trenutno suočava sa velikim problemima, bio je najuspješnija baterijska kompanija iz Evrope po obimu generisanih sredstava investitora.
Ukupno gledano, nordijske države su imale interesa, ali i autentične želje da u sferi električnih vozila i održivijeg pristupa saobraćaju izvrše značajan zaokret. On je u ozbiljnijem obimu krenuo početkom 2010-ih i tek sada tokom 2020-ih daje ozbiljnije rezultate koji se mjere u vrhu svjetskih rang lista.
Ovo je važno i iz ugla industrije električnih vozila, jer bi dugoročno gledano uspjeh primjene cjelokupne tehnologije i adaptacije infrastrukture u ovoj nekolicini država bio uspješna studija slučaja da je ovakva ekološka revolucija moguća. Dokle god ne postoji praktičan primjer država koja je elektrifikovala skoro pa cjelokupan vozni park i saobraćaj funkcioniše bez problema, a štetne emisije iz sektora transporta su smanjene, do tada će uvijek postojati skepticizam značajnog dijela kupaca.
Međutim, primjer Norveške, a i drugih skandinavskih zemalja, biće izvjesno primjer koji će se iz ugla struke u velikoj mjeri proučavati i u budućnosti, prenosi b92.
