Već su brojne medalje osvojene na Olimpijskim igrama u Parizu i većinu su ih sportisti odmah stavili – u usta.
Zagristi tek osvojenu medalju na podiju postao je ritual koji već decenijama upražnjavaju brojni sportisti. Zašto?
Razlog seže daleko u istoriju Olimpijskih igara.
Za sve su krivi novinari i fotografi, rekao je Dejvid Valečinski, predsjednik Međunarodnog društva olimpijskih istoričara.
“Fotografi su smatrali da su sportisti s medaljama u ustima ikonski kadrovi kojima će lako prodati sutrašnje novine. Takve fotografije mogle su bez dodatnog razmišljanja ići na naslovnu stranicu. Mislim da sportaši inače ne bi to radili”, objasnio je on za službenu stranicu Olimpijskih igara.
Njemački olimpijac David Meler osvojio je srebrnu medalju 2010. u sankanju na Zimskim olimpijskim igrama.
Zbog iste te medalje ostao je bez zuba.
“Fotografi su htjeli fotografiju na kojoj medalju držim u zubima. Kasnije na večeri shvatio sam da mi je pukao zub”, rekao je Meler.
Jedina je to zabilježena nezgioda zbog griženja medalja. Postojala je i teorija da sportisti medalje grizu kako bi provjerili kvalitet. Zlato, srebro i bronza mogu se, naime, oblikovati lako u odnosu na druge metale.
Ali sportisti ih ipak ne grizu zbog toga. Na Olimpijskim igrama u Parizu trebalo bi se podijeliti minimalno 987 medalja. Moglo bi ih se podijeliti i više u slučaju diobe najviših mjesta na takmičenjima. Većina će, nakon dodjele, imati na sebi tragove zuba.
