Vrhovni sud Republike Srpske nedavno je donio presudu kojom bi do temelja mogao poremetiti načela i principe poslovanja u Srpskoj, izlažući povjerioce i državu mogućnosti da zauvijek izgube svoja potraživanja.
Prema odluci Vrhovnog suda iz maja ove godine, a koja je u posjedu portala CAPITAL, u slučaju kada je račun dužnika blokiran, on može svoja potraživanja prebaciti na drugo pravno lice i preko njega doći do svog novca, a ujedno ostati bezbjedan da mu taj novac neće uzeti oni kojima on duguje i koji su ga blokirali zbog duga.
Tačnije, odgovaraće samo prekršajno i platiti novčanu kaznu, ali ugovor o prenosu potraživanja na drugo pravno lice neće biti raskinut.
Ova skandalozna odluke Vrhovnog suda mogla bi imati nesagledive posljedice za poslovni ambijent i pravnu sigurnost u Republici Srpskoj, ukoliko je se niže sudske instance počnu pridržavati.
Slučaj „Volari“
Poreska uprava Republike Srpske godinama unazad držala je blokirane račune gipsare „Volari“ u Šipovu jer se obaveze nisu isplaćivale pa je na taj način država pokušala da obezbijedi svoj dug.
Međutim, preduzeće koje je privatizovao propali biznismen Radojica Ratkovac imalo je svoje dužnike, od kojih je uspješno naplaćivalo dugove, ali ne preko računa gipsare, već preko drugih preduzeća.
Naime, svaka uplata na račun „Volara“ trebala bi automatski biti prebačena na račun Poreske uprave, sve do njenog namirenja.
Kako bi to izbjegao, Ratkovac je napravio ugovor o cesiji kojim „Volari“ svoja potraživanja ustupaju banji „Guber“ u Srebrenici kojom on takođe upravlja. Kako je tim potezom Poreska uprava ostala bez svojih potraživanja, pokrenula je sudski spor.
Iako je Viši privredni sud u Banjaluci utvrdio da je ovo suprotno zakonu, Vrhovni sud imao je drugačije mišljenje.
On zauzima stav da je riječ samo o prekršaju za koji se plaćaju predviđene novčane kazne i da se taj ugovor kojim se prenosi potraživanje na drugog i izigrava blokada ne poništava.
„Zakon o unutrašnjem platnom prometu kao sankciju bezgotovinskog plaćanja u situaciji kada je blokiran glavni račun, propisuje novčanu kaznu za poslovnog subjekta što znači da postupanje protivno odredbi člana 28. stav 3. ZUPP nije takvog intenziteta da za pravnu posljedicu ima ništavost pravnog posla“, stoji u presudi.
Vrhovni sud zažmirio na KD „Utaja poreza“
U konkretnom slučaju, sa računa firme „Bor“ iz Šipova skinuto je oko 280.000 maraka i pored toga što je vlasnik preduzeća Zoran Lujić rekao da ugovor o cesiji između njegove firme, „Volara“ i „Gubera“ nije nikad vidio ni potpisao, što je po zakonu morao uraditi.
Za Vrhovni sud to nije bilo značajno, već navodi da se to moglo učiniti bez njega.
„Povjerilac može ugovorom zaključenim sa trećim licem prenijeti na ovoga svoje potraživanje, izuzev onog čiji je prenos zabranjen zakonom ili koje je vezano za ličnost povjerioca ili koje se po svojoj prirodi protivi prenošenju na drugog. Tužilac je dužnik ustupioca pa na njegovoj strani ugovorom o cesiji nije nastala nikakva promjena budući da on i dalje ostaje dužnik, samo sada u odnosu na drugog povjerioca“, zaključak je suda.
Zoran Lujić smatra da je zakon potpuno jasan te da ovakav Ugovor nije imao dopušten osnov.
Prema njegovoj ocjeni, obzirom da je blokadu računa izvršila Poreska uprava ovdje se radilo i o Krivičnom djelu – utaja poreza.
„Obračunsko plaćanje, preko blokiranog računa od strane Poreske uprave, predstavlja grubo izigravanje zakonskih propisa. Ovo iz razloga što bi svako mogao na takav način da posluje a da ne izmiruje poreske obaveze. Kad treba da se plati, a račun je blokiran, onda se samo ustupi potraživanje. Mogle bi i da se registruju dvije ili više firmi i da se preko jedne firme ispostavljaju fakture i ne izmiruju poreske obaveze a da se ustupanjem potraživanja drugoj firmi vrši naplata“, kaže Lujić koji je spremio apelaciju Ustavnom sudu BiH.
Slično pokušao i Đoko Ekvator
Inače, treba podsjetiti na sličan slučaj koji se desio u Banjaluci prije nekoliko godina.
Naime, Okružni privredni sud Banjaluka je 2020. godine presudio da Grad Banjaluka i stara „Toplana“ treba da isplate firmi „Ekvator“ koja je u vlasništvu Đorđa Davidovića iznos od 1,79 miliona maraka za zemljište na Starčevici, na kojem je napravljena rejonska kotlovnica.
„Ekvator“ sa firmom „„Banigo-građenje“ sklapa ugovor i svoja potraživanja od Grada ustupa „Banigu“ koji zatim podnosi prijedlog za izvršenje, nakon kojeg je sa računa Grada skinuto dva miliona KM.
Međutim, za razliku od slučaja u gipsari, Grad Banjaluka je tužila „Banigo“ i „Ekvator“, tvrdeći da je ugovor o ustupanju potraživanja ništavan jer je u suprotnosti sa Zakonom o unutrašnjem platnom prometu, s obzirom na to da su računi „Ekvatora“ u momentu zaključivanja ugovora bili blokirani, a sud je to potvrdio i poništio cesiju.
Advokat Goran Vasilić koji je 2011. godine bio u radnoj grupi za izradu Zakona o platnom prometu kaže da se ovim primjerima šalje loša poruka investitorima.
„Zamislite jednu inostranu firmu koja se registruje u skladu sa propisima Republike Srpske i počne da radi, a naši nesavjesni subjekti od njega uzmu robu i zatim mu ne plate. On uzme i aktivira mjenicu i blokira račun, ali od toga nema koristi“, pojašnjava Vasilić.
Dodaje da sud, 12 godina nakon što je usvojen zakon onima koji su učestvovali u njegovom stvaranju, pokušava tumačiti stvari na pogrešan način.
„Ljude koji imaju blokiran račun a kojima treba da legne neki novac ovo može podstaći da odu kod notara i novac prebace primjera radi svom advokatu ili nekom drugom. Jednostavno, zakon se obesmišljava“, zaključuje Vasilić.
