Glumac Vojislav Voja Brajović ponovo je postao ministar kulture, i to u novoj seriji „V (fau) efekat“.
Podsjetimo, Brajović od 15. maja 2007. do 8. jula 2008. bio ministar kulture u Vladi Srbije, što mu je omogućiilo da pročita dosije svog oca.
„Trenutak u kome živimo je takav da, prije svega, moramo biti svjesni koliko je težak. Odrastao sam u takvim trenucima. Moji roditelji su se uzeli mladi. Otac je imao 22, a majka 16 godina. Rođen sam 1949, moj brat 1946. Oca sam upoznao tek kad je izašao iz zatvora. Bilo je to doba Informbiroa. Imao sam devet mjeseci kada su u kuću ušli neki ljudi, oca odveli, a nas istjerali. Majka se sa dvoje male djece vratila u rodno Valjevo, a za oca nije znala ni gdje je. Tražila ga je godinama i pronašla ga je u zatvoru Stara Gradiška“, rekao je Brajović, pa nastavio:
„Bili su izloženi strahovitim torturama. Često se sjetim jedne njegove priče. Naime, bio je partizan i za vrijeme rata, a dok su oslobađali Prozor, spasao je jednog mladića i dao mu konja da pobjegne. Kada je dospio u zatvor Stara Gradiška (prethodno je bio na Golom otoku), to je već bila 1950. Tamo je taj isti mladić bio surovi nadzornik koji mu je stalno ljutito govorio: „Bandit Brajović, marš na pranje klozeta!“ Otac je kasnije shvatio da mu tako spasava život, jer je ostatke hrane zamotane u novine bacao pored rupe u klozetu. Nije smio drugačije da mu pomogne, bio je to revanš za ono što je otac za njega učinio prilikom oslobođenja Prozora. Kada je otac odveden na Goli otok, jasno, majka je sa dvoje male djece jako teško živela, a odveden je, naravno, zbog besmislice“, kazao je Brajović, a prenosi „Blic“.
Kako je dodao, imao je priliku da pročita njego dosije.
„Tragikomično. Tragična situacija sama po sebi, a kad pročitate dosije, postaje potpuno komično. Sve to govorim slikovitosti radi, zbog impulsa optimizma života u siromaštvu, u neprilikama, u nepravdi. Optimizam u teškim trenucima. Ovo vrijeme bih okarakterisao upravo tako. Vjerujem da i danas ima optimizma i razloga za njega. Nije optimizam to što jeste samo kada je toplo, udobno i ugodno. Optimizam se rađa i kada je najteže, jer bez njega nema života, nema dalje. To govorim ja koga, vjerovatno s pravom, smatraju defetistom i čovjekom koji vazda ima mračne vizure“, zaključio je Brajović.
