Tim istraživača predvođen profesorom Enrikeom Himenezom sa Univerziteta Ludvig Maksimilijan u Minhenu (LMU) uspješno je rekonstruisao drevnu himnu hvale gradu Vavilonu koja datira iz oko 1000. godine prije nove ere.
Ovaj rad, objavljen u časopisu IRAQ, koristi vještačku inteligenciju za identifikaciju i uparivanje fragmenata glinenih pločica razbacanih širom svijeta. Otkriće, koje uključuje otkriće 30 povezanih rukopisa, pruža uvid u svakodnevni život, religiju i društvo u jednoj od najvažnijih metropola drevne Mesopotamije, prenosi portal Sve o arheologiji.
Ruševine drevnog Vavilona nalaze se oko 85 kilometara južno od Bagdada (Irak) i proglašene su za mjesto svjetske baštine UNESKO-a 2019. godine. Vavilon je osnovan oko 2000. godine prije nove ere. U to vrijeme, bio je najveći grad na svijetu i kulturni centar čija su književna djela dio svjetske baštine. Međutim, mnogi njegovi tekstovi, pisani klinastim pismom na glinenim pločicama, sačuvani su samo u rašrkanim fragmentima, što otežava njihovo tumačenje.
Upravo u tom kontekstu, profesor Enrike Himenez, specijalista za književnost drevnog Bliskog istoka na Institutu za asiriologiju Luizijanskog muzeja u Bagdadu, započeo je zajednički projekat sa Univerzitetom u Bagdadu kako bi dešifrovao i sačuvao stotine ovih pločica iz čuvene biblioteke Sipar. Prema drevnoj legendi, ovu riznicu znanja sakrio je sam Noje prije Velikog potopa.
Da bi postigao ovaj cilj, Himenez i njegov tim rade na Vavilonskoj elektronskoj bibliotečkoj platformi, projektu koji ima za cilj da digitalizuje sve fragmente klinastog teksta otkrivene do sada i da koristi vještačku inteligenciju da bi identifikovao koji dijelovi pripadaju istom tekstu.
„Zahvaljujući našoj platformi zasnovanoj na vještačkoj inteligenciji, uspjeli smo da identifikujemo 30 dodatnih rukopisa koji su dio iste novootkrivene himne, proces koji bi ranije zahtijevao decenije ručnog rada“, objasnio je Himenez. Ovi novi fragmenti omogućili su kompletno tumačenje himne hvale Vavilonu koja je do sada imala značajne praznine.
Tekst, koji se sastoji od oko 250 redova, datira s početka prvog milenijuma prije nove ere i nudi živopisan opis Vavilona u svoj njegovoj ljepoti. Napisao ga je Vavilonac koji je želio da proslavi svoj grad, objasnio je Himenez. Opisuje ne samo njegove impozantne građevine, već i kako su vode Eufrata donijele proljeće i ponovo učinile polja zelenim, što je nešto izuzetno, budući da je mesopotamska književnost obično veoma oskudna u opisima prirode.
Posebno je iznenađujuće, prema riječima stručnjaka, to što je ova himna bila široko poznata u svoje vrijeme. Prepisivala su je školska djeca, što ukazuje na njenu popularnost. „Čudno je da nam je tekst tako široko poznat u svoje vrijeme ostao nepoznat do sada“, primjetio je Himenez. Najstarija verzija potiče iz školskog fragmenta koji datira iz 7. vijeka prije nove ere, što ukazuje na njenu upotrebu u obrazovanju tokom vijekova.
Pored svoje književne vrijednosti, himna pruža neviđene informacije o životu u Vavilonu. Posebno ističe ulogu žena kao sveštenica i njihove funkcije u okviru vjerskog kulta, aspekt za koji nije bilo prethodnih pisanih dokaza. Tekst takođe odražava kohezivno urbano društvo u kojem su stanovnici pokazivali poštovanje prema strancima.
Fascinantno je vidjeti kako autor prikazuje ne samo arhitektonsku veličinu Vavilona, već i suživot među njegovim građanima. Ovakvih svakodnevnih detalja izuzetno je malo u tekstovima koji su sačuvani.
Izvor: Glas Srpske
