U Republici Srpskoj prošle godine usvojeno je devetoro djece, što u odnosu na 2022. godinu, kada je usvojeno sedmoro, i 2021. godinu, kada je usvojeno troje djece, predstavlja porast broja usvojenja.
Naime, prema njihovim podacima, lani su se desila četiri slučaja potpunog usvojenja i pet nepotpunog.
Irena Joldžić, direktorica Centra za socijalni rad Banjaluka, istakla je za “Nezavisne novine” da su prošle godine imali dva potpuna usvojenja djece.
“Mi trenutno nemamo nijedno dijete koje ima sve zakonski propisane uslove da bi moglo biti dato na usvojenje. Imamo veliku zainteresovanost za usvojenje kako stanovnika Banjaluke, tako i drugih stanovnika Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, odnosno i državljana koji žive i van BiH, a koji su bh. državljani”, rekla je Joldžićeva.
Ona je objasnila i koja je razlika između potpunog i nepotpunog usvojenja te dodala da je od 1. septembra prošle godine došlo do promjena, jer je usvojen novi Porodični zakon.
“Razlika između potpunog i nepotpunog usvojenja je da je dijete koje se potpuno usvaja, po starom zakonu koji je bio na snazi do 1. septembra 2023. godine, dijete do pete godine života. Tada se djetetu mijenjaju kompletni podaci, u rodnom listu se upisuju imena usvojitelja kao roditelja, mijenja se JMBG. Nakon pete godine ide nepotpuno usvojenje i ne može se promijeniti JMBG i pišu se podaci bioloških roditelja. Od 1. septembra prošle godine na snagu je stupio novi Porodični zakon, gdje je ta granica pomjerena sa pet na deset godina. Znači, potpuno usvojenje je moguće do desete godine, a poslije desete je nepotpuno usvojenje”, objašnjava Joldžićeva.
Prema njenim riječima, potrebno je ispuniti mnogo uslova da bi se dijete moglo usvojiti.
“Jedan od najtežih uslova do kojeg ne možemo da dođemo jeste potpis bioloških roditelja da daju saglasnost na usvojenje. To je odmah prepreka i tada se uopšte ne može ići u postupak usvojenja djeteta, već se za to dijete mora obezbijediti da ono boravi u ustanovi, jer se njegovi biološki roditelji ne mogu brinuti o njemu. Jedini način da se dođe do usvojenja djeteta bez potpisa bioloških roditelja jeste da sud oduzme roditeljsko pravo roditeljima”, pojašnjava ona za “Nezavisne novine”.
Prema novom zakonu, kako navodi Joldžićeva, propisano je da se zainteresovani za usvojenje djece prvo javljaju centrima za socijalni rad, nakon čega se obavlja potpuna analiza potencijalnih usvojitelja te se ti podaci dostavljaju Ministarstvu zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske.
Maja Savanović Zorić, psiholog i sistemski porodični psihoterapeut, istakla je za “Nezavisne novine” da je usvajanje djece značajan korak koji zahtijeva pažljivu pripremu.
“Prije svega, to je emocionalna priprema koja se odnosi na očekivanja i realnost, odnosno razumijevanja da će proces prilagođavanja možda biti izazovan i težak. Veoma je bitna otvorenost u razgovoru i iskrena komunikacija u okviru porodice, gdje će djeca imati mogućnost da slobodno izraze i svoja osjećanja i ono što ih možda muči. Priprema za usvojenje zahtijeva dodatno i vrijeme, i strpljenje, i angažman”, navodi ona.
Prema njenim riječima, profesionalna podrška može olakšati proces i pomoći u izgradnji zdravog i srećnog porodičnog usvojenja za dijete.
Vladimir Vasić, sociolog, ističe za “Nezavisne novine” da je usvojenje djece u našem društvu i dalje tabu tema.
“I dalje je tabu tema iako je to, ako se ispoštuju sve zakonom predviđene procedure, jedno od najhumanijih reakcija pojedinca koje može da ima u društvu. Zbog predrasuda, ali i neznanja, kod nas se i dalje o ovoj veoma važnoj temi govori sa mnogo podozrenja, ali i iz ugla nekakvih negativnih konotacija i osude. A najvažnije u svemu tome jeste da usvojitelj i usvojeno dijete pruže odnosno dobiju ljubav koja je neophodna”, kaže Vasić.
