Tartufi u Srbiji nisu rijetka pojava. Tartuf je najcjenjenija i najskuplja jestiva gljiva na svijetu, a pored izuzetnog ukusa, čuvena je i po svojim ljekovitim svojstvima.
Postoje posebni tereni koji pogoduju razvoju tartufa, a uporni tragači za ovim vrijednim i delikatnim blagom organizovali su se u tartufarsko društvo. Osnovna svrha tog društva je uređeno, cjelishodno i kontrolisano sakupljanje i gajenje konzumnih vrsta autohtonih tartufa na području Srbije.
Istorijat istraživanja tartufa u Srbiji seže unazad. Još davne 1778. godine, Fridrih Vilhelm fon Taube, vladin savjetnik carske krune carice Marije Terezije, putovao je kroz područja Slavonije i Srema i zabilježio da u tadašnjim sremskim šumama “u trifama vlada obilje” tartufa, koji “ni u čemu ne zaostaju za pije monteskim” (čuvena pokrajina u Italiji).
Godine 1896, zahvaljujući Kralju Milanu Obrenoviću koji je uvezao prve pse tartufare, otkriveno je prvo nalazište tartufa u šumi “Koviljaci”, između Kragujevca i Gornjeg Milanovca. Kralj Milan je čak planirao da uveze “sjeme tartufa” i zasije ih na svom imanju kraj Niša, s ciljem da vještački odgaji tartufe. Kasnije, 1947. godine, uz pomoć sakupljača iz Istre i njihovih pasa, pod rukovodstvom Vojtjeha Lindtnera, izvedena je ozbiljna akcija traženja tartufa u dunavskom basenu. Od šest istraživanih lokaliteta, u tri su nalazi bili pozitivni: Morović, Pančevo i Rogot.
U posljednjoj deceniji prošlog vijeka, pa sve do današnjih dana, odvijaju se u Srbiji najobuhvatnija i plodna naučna istraživanja tartufa. Na ukupnom prostoru Srbije, na preko 200 lokaliteta, otkriveno je preko 40 vrsta podzemnih i polupodzemnih gljiva. Samo iz roda pravih tartufa pronađeno je 13 vrsta.
To praktično znači da je do sada u Srbiji, na relativno malom dijelu evropskog kopna, pronađena približno polovina svih do sada poznatih evropskih pravih tartufa.
Nalaz bijelog tartufa, gastronomski jedne od najpoželjnijih, a komercijalno svakako najskupljih gljiva, na širokom prostoru Srbije, svrstava srpsku zemlju u red izrazito malobrojnih zemalja u kojima se može naći.
Bijeli tartufi (Tuber Magnatum Pico) mogu se naći isključivo u neposrednoj blizini rijeka sa visokim nivoom podzemnih voda. U Srbiji, bijeli tartufi rastu u simbiozi sa hrastom lužnjakom i bijelom topolom. Na istim mjestima mogu se takođe pronaći i crni tartufi, ali ne oni krupni i najboljeg kvaliteta.
Bijeli tartufi su najcjenjenija gljiva na svijetu i samim tim i najskuplja. Dostiže cijenu i do 7.000 evra po kilogramu. Bere se u periodu od oktobra do januara i može se naći u komadima od dva grama pa čak i do jednog kilograma. Njegov miris je intenzivan, upečatljiv i sebi svojstven.
Evo nekoliko načina kako se bijeli tartufi mogu koristiti u kuhinji:
Narendani tartufi: Bijeli tartufi se najčešće koriste narendani. Dodaju se jelima neposredno pred kraj kuhanja ili prije samog posluživanja. Narendani tartufi obogaćuju ukus različitih jela, kao što su tjestenine, rižoto, pire krompir, jaja, sirevi i umaci.
Tartufi u ulju: Bijeli tartufi se mogu konzervirati tako da se narežu na tanke pločice i potom potapaju u maslinovo ulje. Ovo ulje postaje aromatizovano tartufima i može se koristiti za pripremu raznih jela, kao i za dodavanje ukusa salatama i sendvičima.
Tartufi u puteru: Narendani tartufi se mogu dodati omekšanom puteru kako bi se napravio tartufi puter. Ovaj puter se koristi za premazivanje tosta, dodavanje ukusa povrću ili mesu, ili kao osnova za umake.
Tartufi sa neutralnim pečurkama: Bijeli tartufi se odlično slažu sa neutralnim pečurkama, poput šampinjona. Kombinacija tartufa i pečuraka može se koristiti za pripremu raznih jela, kao što su rižoto, pica ili sendviči.
Tartufi u medu i soli: Crni tartufi se često koriste za pravljenje tartufskog meda i tartufske soli. Ovi proizvodi imaju blagi ukus tartufa i mogu se koristiti kao dodatak raznim jelima.
Doći do tartufa nije lako. Potrebna je pomoć dresiranih svinja ili pasa. Svinje prirodno privlači specifičan miris tartufa, dok su psi obučeni za pronalaženje tartufa. Važno je da put od šume do trpeze bude što kraći kako bi se sačuvao njihov intenzivan miris.
Nalazišta u Srbiji: Iako su tartufi poznati po svojoj rijetkosti, u Srbiji se mogu pronaći. Nalazišta bijelih tartufa locirana su u okolini reka Jasenice, Karaš, Lug, Bosut, Obedske bare, Deliblatske peščare, Fruške gore, Kosmaja, Oplenca i Rudnika.
Tartufi se koriste kao dodatak jelima kako bi im dali bogat, aromatičan ukus i miris. Mogu se narendati ili sitno isjeckati i dodati pastama, rižotima, sosovima, umacima, supama ili salatama. Takođe se mogu koristiti za obogaćivanje jela od mesa, ribe ili jaja, prenosi “Lepote Srbije“.
Nezavisne.com
