Astronauti misije „Artemis 2“ krenuli su nazad ka Zemlji. Oborili su rekord iz 1970. godine, koji je postavila misija „Apolo 13“. Pri posmatranju Meseca sa Zemlje vidimo samo jednu njegovu stranu, ali šta se krije na onoj drugoj, „mračnoj“, koju nikada ne vidimo?
Zahvaljujući misiji „Artemis 2“, ljudi prvi put posle više od 50 godina ponovo obilaze Mesec i šalju snimke njegove skrivene strane, otkrivajući detalje koji su do sada bili dostupni samo sondama. Šta nam ti prizori govore o nastanku Meseca, ali i o budućnosti čovečanstva u svemiru, objasnio je fizičar Slobodan Bubnjević.
Ističući da u našem jeziku postoji nesrećan naziv „mračna strana Meseca“, objasnio je da je to, u stvari, strana Meseca koja se nikada ne vidi, jer se Zemljin satelit nalazi u sinhronoj rotaciji.
„Druga strana Meseca je potpuno normalna i, kada bismo živeli na njemu, to ne bismo mogli da primetimo, ona je osunčana. Mi to sa Zemlje nikada ne vidimo. Spektakularno je što je ova fantastična misija ‘Artemis 2’ svoj vrhunac doživela time što nam je omogućila da vidimo stranu Meseca koju sa Zemlje ne možemo da vidimo. Jedini način je da odemo na drugu stranu Meseca“, rekao je Slobodan Bubnjević.
Posle pola veka ljudi ponovo obilaze Mesec
„Misija ‘Artemis 2’ premašila je rekord koji je postavila misija ‘Apolo 13’, a to se dogodilo zbog takve putanje. Najpre je dostignuta najudaljenija tačka, nakon čega se ‘Artemis’ polako približavao Mesecu, pa smo videli nekoliko uzbudljivih fenomena povezanih sa odnosom Zemlje i Meseca. Članovi letelice ‘Orion’ oko 40 minuta bili su u komunikacionom mraku, Mesec je zaklonio Sunce, pa su astronauti posmatrali pomračenje. Videli su Veneru i nekoliko meteora, što su zaista čarobni prizori“, rekao je Slobodan Bubnjević.
Ističe da čovečanstvo, uprkos smanjenju budžeta i teškim političkim okolnostima, kao i ratovima na Zemlji, ipak može da ostvaruje ovakve poduhvate, pri čemu su tehnički rizici danas znatno manji.
Artemis 2 je velika priprema za misije koje dolaze
„Amerikanci planiraju da pošalju ljudsku misiju na Mars, a da bi se te misije ostvarile, neophodno je ponovo se vratiti na Mesec“, istakao je Bubnjević.
Kako će izgledati povratak letelice Orion na Zemlju
„To je prilično standardizovana procedura koju viđamo, jer astronauti stalno borave u Zemljinoj orbiti, na Međunarodnoj svemirskoj stanici. Ovo neće biti mnogo drugačije. Interesantno je da je ova letelica, da bi napustila Zemljino gravitaciono polje, morala da postigne drugu kosmičku brzinu od 40.000 kilometara na sat, što je i zahtevalo ovako moćnu raketu. Zbog toga je ovakav poduhvat bitno drugačiji od svih drugih koje smo viđali tokom poslednjih 50 godina. Pošto se letelica vraća sa te velike udaljenosti, prilikom dolaska do Zemlje ponovo će dostići brzinu od 40.000 kilometara na sat. Usporavanje će biti veliki izazov i očekuje se da će sve proći potpuno bezbedno“, rekao je Slobodan Bubnjević.