Prije gotovo šest godina sva švedska domaćinstva poštom su dobila brošuru pod naslovom “Za slučaj krize ili rata”, koja je građane detaljno informisala o tome kako se pripremiti i što činiti u ratnim situacijama i sličnoj pogibelji.
Godinu dana prije toga ponovo je uveden obavezni vojni rok za 18-godišnjake, iako je dosad obuku u praksi prolazio vrlo mali postotak svakog godišta.
Bili su to znakovi promjena na koje švedska javnost uglavnom nije obraćala posebnu pažnju sve dok u februaru 2022. Godine nije počeo rat u Ukrajini. U posljednje dvije godine ne samo da je Švedska potpuno napustila viševijekovnu neutralnost i zatražila članstvo u NATO nego su i političke elite počele pripremati građane na mogućnost ratnog stanja.
Isprva je to bilo stidljivo i usput, da bi prošlog vikenda čak trojica visokih državnih funkcionera, među njima premijer Ulf Kristersson i vrhovni komandant oružanih snaga, general Micael Bydén, jasno i nedvosmisleno Šveđanima poručili da se mentalno i na svaki drugi način pripreme za slučaj da rat stigne i do švedskih granica. Kao i u posljednja dva vijeka, smatra se da prijetnju predstavlja Rusija.
“Svi moraju razumjeti bezbjednosnu situaciju. Ne možemo samo reći da smo u najozbiljnijoj bezbjednosnoj situaciji nakon Drugog svjetskog rata. Moramo razumjeti što to znači. I svi moramo preuzeti odgovornost u ovoj situaciji. Ne želim prestrašiti, nego ohrabriti građane. Moja je ambicija potaknuti više ljudi na razmišljanje o vlastitoj situaciji i vlastitoj odgovornosti”, rekao je Micael Bydén za dnevni list Aftonbladet i nastavio:
“Pogledajte Ukrajinu, kojoj to uspijeva na fantastičan način. Dijelovi zemlje su u punom ratu, ali drugi dijelovi funkcionišu relativno normalno uprkos vrlo teškoj situaciji. Dakle, svako se mora pobrinuti sam za sebe u prvih nekoliko dana. Razumijevanje, znanje i priprema za teška iskušenja stvaraju robusno društvo.”
Međutim, čini se da je upravo situacija u Ukrajini, odnosno mogućnost ruske pobjede, ponukala švedskog ministra civilne obrane Oskara Bohlina da na godišnjoj konferenciji Narod i odbrana u Sälenu prvi otvoreno progovori o izgledima da se Švedska nakon 210 godina mira ponovno nađe u ratnom stanju.
“Moramo shvatiti da zemlja s deset miliona stanovnika ne može očekivati da je njene oružane snage odbrane od svega što se može zamisliti kao prijetnja. Zadatak obrane švedskog društva pada na svih naših deset miliona stanovnika. Potrebno je pripremiti se za cjelokupnu ljestvicu opasnosti. Moramo pripremiti Švedsku za ratne zahtjeve sa svime što to podrazumijeva”, objasnio je Bohlin u utorak za Dagens Nyheter i na pitanje postoji li određeni vremenski okvir za pripreme odgovorio:
“Ovisi o tome što se događa u Ukrajini i u svijetu koji nas okružuje. Zbog rata u Ukrajini Rusija je doživjela privremeni pad sposobnosti svojih konvencionalnih borbenih snaga. To nam daje priliku za jačanje naše spremnosti.”
Iako članstvo u NATO-u već dvije godine u anketama uživa stabilnu i natpolovičnu podršku švedskih građana, nacija nije jednoglasno prihvatila uznemirujuću retoriku najviših državnih funkcionera.
Göran Greider, kolumnista uticajnog dnevnog lista Dagens Nyheter, u tekstu pod naslovom “Naravno, Micael Bydén ne može naglas reći da čezne za ratom” u utorak je izričito osudio retoriku vrhovnog komandanta oružanih snaga:
“Da budem iskren, uvijek sam sumnjao da mnogi vojnici zapravo potajno čeznu za ratom. U mnogočemu su slični bokserima koji nikad ne izađu ni na jedan meč. Pretpostavljam da ih tokom dugotrajnih perioda mira progoni stalna briga da će ih javnost i poreski obveznici smatrati nepotrebnima. U Švedskoj, koja već dugo živi u miru, djelimično zahvaljujući sada izgubljenoj neutralnosti, ta čežnja mora da je jako potisnuta.”
Margot Wallström, bivša ministrica vanjskih poslova iz redova danas opozicionih Socijaldemokrata, smatra da bi vlada desnog centra i Bydén trebali biti jasniji u svojim porukama o ratnoj opasnosti: “Vlada bi nam trebala pomoći da shvatimo u čemu je bezbjednosna prijetnja. Trebamo li se pripremiti za kopnenu invaziju? Postoje li druge prijetnje? Ili je sve to dezinformacija?”
Reporteri Expressena u utorak su izašli na ulice Stokholma i pitali nekoliko mlađih građana, ponajprije onih na kojima bi trebao počivati teret oružane odbrane (a u Švedskoj se to odnosi na vojne obveznike oba pola), jesu li spremni braniti zemlju od napada neprijatelja. Odgovori nisu bili posebno ohrabrujući.
“Nikad ne pričam o ratu, smatram to zastrašujućim, pa radije sve ignorišem. Nisam spremna boriti se u ratu”, rekla je 24-godišnja Sofia Edenberger, dok je njena prijateljica iskreno priznala: “Teško pitanje, ne znam šta bih rekla. Ne želim umrijeti, a s druge strane, ima stvari koje vrijedi braniti. Znam da bih trebala reći da ću se boriti, ali zapravo nemam pojma šta bih učinila.”
U međuvremenu se s ruske strane oglasio Aleksej Puškov, predsjednik informacionog odbora ruskog Senata: “Švedska je jedna od vodećih zemalja u Evropi u smislu nivoa antiruske paranoje. Već godinama Šveđani govore o tome kako se Rusija navodno sprema ‘osvojiti Geteborg’ i slične besmislice. Očito se pokušava dati Švedskoj geopolitičko značenje koje ona nema. Ponekad se čini da neki švedski oficiri, kao i novinari, gotovo kao da sanjaju o ratu. Očito još ne mogu prihvatiti poraz na Poltavi.”
Puškov je mislio na Poltavsku bitku u današnjoj Ukrajini iz 1709. godine u kojoj je ruski car Petar Veliki nanio švedskoj vojsci najteži poraz u istoriji i tako zaustavio švedsku ekspanziju prema istoku. I za posljednji ratni neuspjeh Švedske, u takozvanom Finskom ratu, tačno sto godina nakon Poltavske bitke, zaslužna je Rusija.
Iako su posljednji učesnici i svjedoci ovih bitaka odavno pokojni i nakon toga su uslijedila dva vijeka mira, ruska prijetnja nikad nije sasvim nestala iz švedske nacionalne svijesti.
Premijer Ulf Kristersson pokušao je na konferenciji u Sälenu kod javnosti, koja se očito uspavala kroz vijekove mira, probuditi tu nacionalnu i domoljubnu svijest: “Ukrajina nas je naučila da je najvažniji resurs zemlje u ratu zajednička volja naroda da se brani. I mi moramo početi razgovarati o očekivanjima koja dolaze sa švedskim državljanstvom.
Radi se o obrani Švedske, naših vrijednosti i našeg načina života – s oružjem u rukama i našim životima na kocki. Državljanstvo nije samo putna isprava. Vi branite švedsku demokratiju i slobodu. Ako to ne želite učiniti, ne biste trebali biti švedski državljanin.”
Ili, kako piše na istaknutom mjestu u brošuri “Za slučaj krize ili rata”: “Ako Švedsku napadne neka druga država, nikada se nećemo predati. Sve informacije o prestanku otpora su lažne”, prenosi Index.
