Apelaciono odjeljenje Suda BiH nakon javne sjednice održane 12. juna donijelo je presudu kojom je odbio žalbu Tužilaštva Bosne i Hercegovine i žalbu odbrane optuženog Milorada Dodika, te potvrdio prvostepenu presudu Suda Bosne i Hercegovine.
Protiv ove presude nije dozvoljena žalba.
“Podsjećamo, prvostepenom presudom Suda Bosne i Hercegovine, broj S1 2 K 046070 23 K od 26.02.2025. godine, optuženi Milorad Dodik oglašen je krivim da je počinio krivično djelo neizvršavanje odluka Visokog predstavnika iz člana 203.a stav 1. KZBiH, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na osnovu člana 203.a stav 4. KZBiH, u vezi sa članom 73. KZBiH, optuženom Miloradu Dodiku izrečena je i mjera sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika Republike Srpske u trajanju od 6 (šest) godina, od dana pravosnažnosti presude, s tim da se vrijeme provedeno na izdržavanju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme trajanja ove mjere sigurnosti”, saopšteno je iz Suda BiH.
U saopštenju se dalje navodi da je optuženi Miloš Lukić, v.d direktora Službenog glasnika BiH prvostepenom presudom oslobođen optužbi.
Ovakva prvobitna informacija koja je saopštena iz Suda BiH unijela je zabunu u javnosti jer su mnogi protumačili da Dodik ne može obavljati samo funkciju predsjednika u trajanju od šest godina, međutim kasnijim saopštenjima objasnili su detalje.
“U skladu sa članovima 113. i 114. Ovog Zakona, osuda za krivična djela iz stava 1) ovog člana ima za pravnu posljedicu osude, prestanak službene dužnosti i prestanak zaposlenja, oduzimanje odlikovanja, zabranu vršenja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava i zabranu sticanja službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se u cijelosti ili djelimično finansira iz javnih sredstava”, saopšteno je tada iz Suda BiH.
U suštini, pravna posljedica osuđujuće presude Dodiku, a prema članu 5. Krivičnog zakona BiH je zabrana političkog djelovanja, i formalno pravno nije pravna sankcija zbog čega se ne utvrđuje, ne izriče i ne unosi u presudu jer nastupa po automatizmu, odnosno po sili zakona.