Za neke, budućnost čovječanstva je u ambicioznim projektima poput kolonizacije Mjeseca i Marsa . Ali, dok vizionari kao što su Ilon Mask sa “Spejs-eks-om”, Džef Bezos iz “Blu oridžin-a” i Ričard Brenson ispred “Virdžin galaktik-a” zamišljaju ove grandiozne scenarije, postavlja se pitanje: Da li svemirska putovanja imaju nuspojave za koje nismo znali i šta se dešava, na primjer, sa našim mozgom kada nismo na Zemlji.
NASA je pokušala da sazna više.
U studiji, objavljenoj u Frontiers in Psychology, američki istraživači su radili sa 25 astronauta koji su proveli oko šest mjeseci na Međunarodnoj svemirskoj stanici (MSS) kako bi ispitali promjene u širokom spektru domena kognitivnih performansi. Nije bilo dokaza o značajnijem kognitivnom oštećenju ili neurodegenerativnom padu kod astronauta nakon isteka tog perioda.
“Život i rad u svemiru nisu bili povezani sa široko rasprostranjenim kognitivnim oštećenjem koje bi ukazivalo na značajno oštećenje mozga”, objašnjava Šina Dju, istraživač u laboratoriji NASA za zdravlje i performanse ponašanja i autor studije.
Svi astronauti su u stvari bili podvrgnuti nizu testova razvijenih za procjenu različitih kognitivnih funkcija. Rezultati su pokazali da su odgovori na zadatke procjene brzine obrade, radne memorije i pažnje bili sporiji nego na Zemlji, ali ništa manje tačni iako su neke promjene trajale duže.
“Na primjer, sporiji učinak u smislu pažnje primijećen je samo na početku misije, dok se brzina obrade podataka nije vratila na početne nivoe do kraja misije i povratka posade na Zemlju”, navode istraživači u Studiji.
Ipak, postoji veća vjerovatnoća da će neke funkcije mozga biti pogođene više od drugih. Ali čak i na Zemlji, brzina obrade, radna memorija i pažnja mogu pokazati privremene promjene kada je osoba pod stresom. Druge performanse, poput pamćenja, manje su podložne faktoru stresa.
“Ako imamo naporan dan, ili nismo mnogo spavali prethodne noći, možda ćemo se osjećati kao da nam je teško da zadržimo pažnju ili da nam je potrebno više vremena da obradimo zadatke”, pojašnjava Dju.
Astronauti su inače, osim što su izloženi ovim faktorima stresa, izloženi i drugim faktorima stresa specifičnim za svemir. S druge strane, postoji nada da će privremeno kompromitovane funkcije nadoknaditi drugim: “Moguće je da čak i u oblastima gdje je zabilježen pad, astronauti to brzo mogu da nadoknade i efikasno izvršavaju svoje zadatke”, navodi su iz Studije.
Istraživači NASA kažu da bi njihova studija mogla da pomogne da razumijemo koje promjene u kognitivnim performansama mogu nastati kada se ljudi premjeste u ekstremna okruženja, od dubina okeana preko baza na Antarktiku, do misija pod zemljom.
“Razumijevanje toga – kako se mozak ponaša u svemiru, moglo bi da pomogne nauci da predvidi kognitivne promjene izazvane povećanom izloženošću zračenju i nedostatkom komunikacije”, istakli su istraživači, prenosi RTS.
Foto: Pixabay/Ilustracija
Izvor: Nezavisne
