Na tezgama ima domaćeg povrća, voća, gljiva i drugih proizvoda, međutim prodavci kažu da kupci sve češće prvo pitaju za cijenu, a tek onda odlučuju šta će staviti u ceker, piše Klix.
Posebnu pažnju privlače vrganji, čija cijena na pojedinim tezgama doseže i 30 KM za kilogram. Za mnoge građane to je iznos zbog kojeg će gljive ostati na pijaci, a ne završiti na trpezi.
– Kupuje se, ali mnogo manje. Ljudi gledaju cijenu, uzmu pola kilograma umjesto kilograma. Nije ni nama lako, jer su i troškovi proizvodnje i nabavke veći – kaže Dubravko, jedan od prodavaca na tržnici.
Sličnu priču pričaju i drugi trgovci, posebno oni koji se bave prodajom mliječnih proizvoda. Kažu da domaći proizvod ima svoje kupce, ali da je sve manje onih koji mogu bez mnogo razmišljanja napuniti ceker.Takođe, navode i da su marketi preuzeli veliki broj stalnih mušterija.
– Ima ljudi koji hoće domaće i spremni su platiti nešto više. Ali takvih nije mnogo. Većina ljudi gleda da prođe što jeftinije. Mnogi od njih sada idu u velike markete – kaže Nena koja prodaje domaće proizvode od mlijeka.Na drugoj strani tezge, kupci imaju svoju računicu.
– Sve je poskupjelo. Ranije uzmem nekoliko kilograma povrća, sada gledam šta mi je najpotrebnije. Ne može se više kupovati kao prije. A gledam cijene, skuplje su u odnosu na prije par mjeseci – kaže jedna Banjalučanka.Prodavci kažu da za vrganje ipak postoji interesovanje, posebno među kupcima koji cijene domaće i svježe gljive, ali da se rijetko kupuju u većim količinama.
– Ko voli vrganje, kupiće, bez obzira na cijenu. Ali nije to više kao nekada. Mnogi samo odmahnu rukom, kažu skupo – kaže jedan od prodavaca.
Za kupce je, međutim, 30 KM za kilogram ozbiljan izdatak. U poređenju s cijenama ostalog povrća na tezgama, vrganji spadaju među najskuplje proizvode, pa se mnogi odlučuju da ih ove jeseni jednostavno preskoče.Da osjećaj građana nije samo subjektivan pokazuju i zvanični podaci.
Prosječna neto plata u Republici Srpskoj u avgustu ove godine iznosila je 1.695 KM, što je nominalno 9 posto više nego u istom mjesecu prošle godine. Međutim, cijene su u istom periodu u prosjeku porasle 5 posto, dok je realni rast prosječne plate bio 3,8 posto.
Još je zanimljiviji odnos plata i troškova života. Prema podacima Saveza sindikata Republike Srpske, sindikalna potrošačka korpa za četvoročlanu porodicu u avgustu iznosila je 2.936,62 KM, dok je prosječna plata od 1.695 KM pokrivala tek 57,7 posto te korpe. Za samu prehranu bilo je potrebno izdvojiti oko 1.354 KM.Penzioneri, koji su među redovnim kupcima na pijaci, imaju još manje prostora za povećanje potrošnje.
Prosječna penzija u Republici Srpskoj za septembar iznosila je 726 KM, dok je godinu ranije bila 652,20 KM. To je povećanje od oko 74 KM, odnosno približno 11,3 posto. Ipak, prosječna penzija i dalje iznosi samo 42,8 posto prosječne plate. Gledam šta je na akciji, šta je najjeftinije. Domaće bih uvijek prije kupio, ali, nisam baš uvijek u mogućnosti. Na Tržnicu dolazim jednom ili dva puta sedmično – kaže jedan penzioner.
Prodavci, s druge strane, podsjećaju da ni njima cijene nisu stvar izbora. Sjeme, gorivo, repromaterijal, transport i drugi troškovi proizvodnje ulaze u konačnu cijenu proizvoda.
Tako se na banjalučkoj pijaci susreću dvije strane iste priče – prodavci kažu da moraju podizati cijene jer su im porasli troškovi, a kupci da zbog viših cijena moraju smanjivati količinu koju kupuju.
I dok na tezgama ima svega – od paprika, paradajza i kukuruza do kestena i gljiva – sve je manje onih koji mogu bez razmišljanja napuniti ceker.
Za kupca je, na kraju, računica jednostavna: ako kilogram vrganja košta 30 KM, a prosječna penzija 726 KM, pitanje nije samo koliko nešto košta, već nekoliko toga se može priuštiti.
