U Starom Brodu i Miloševićima kod Višegrada danas će biti obilježene 84 godine od jednog od najvećih zločina nad srpskim narodom u Drugom svjetskom ratu.
U proljeće 1942. godine, ustaške jedinice pod komandom Jure Francetića ubile su više od 6.000 srpskih civila sa područja Sarajeva, Rogatice, Sokoca, Han Pijeska, Olova, Kladnja i Višegrada, koji su spas pokušali da pronađu prelaskom preko Drine u Srbiju. Mnogi su stradali u rijeci bježeći pred ustašama.
U Spomen-kompleksu Stari Brod biće služen parastos stradalim srpskim civilima, položeni vijenci i spuštene ruže u rijeku Drinu.
O zločinu nad srpskim civilima u Starom Brodu i Miloševićima 66 godina se ćutalo, i predugo čekalo da istina o jednom od najvećih stradanja Srba na sarajevsko-romanijskom području izađe na vidjelo, izjavio je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik.
On je podsjetio da je Drina na Mladence 1942. godine postala velika srpska grobnica i poručio da je stradanje srpskog naroda u Starom Brodu i Miloševićima jedna od najtežih i najpotresnijih stranica srpske istorije.
Predsjednik Milorad Dodik izjavio je za da se o zločinu nad srpskim civilima u Starom Brodu i Miloševićima ćutalo 66 godina, te da se predugo čekalo da istina o ovom, jednom od tada najvećih zločina na sarajevsko-romanijskoj regiji ispliva na površinu iz hladnih dubina Drine, koja je postala najveća srpska grobnica na pravoslavni praznik Mladenci 1942. godine.
Dodik je naglasio da su proganjani i zatvarani svi oni koji su poslije Drugog svjetskog rata tražili istinu i kaznu za počinioce ovog monstruoznog, kukavičkog pokolja, koji su nad oko 6.000 srpskih civila, žena, djece i staraca počinile ustaše Jure Francetića.
– Odlukom tadašnje komunističke vlasti na čelu sa Josipom Brozom sve one koji su željeli da se objelodani istina o srpskom stradanju u Starom Brodu i Miloševićima slali su na prinudni rad u Vojvodinu i to samo zato što su tražili istinu i pravičnu kaznu – rekao je Dodik za povodom 84 godine od zločina u Starom Brodu i Miloševićima kada su ustaše mučki ubile oko 6.000 srpskih žena, djece i staraca.
On je naveo da je decenijama ova strašna istina bila potisnuta, prekrivena velom prinudnog zaborava i sramne tišine, dok je Drina nosila krike srpskih mučenika.
– To je bilo to navodno bratstvo i jedinstvo u koje smo naivno vjerovali, i zbog čega su nam se ponovili i 1992. godina i zločini koje su nad srpskim narodom činile naše dojučerašnje komšije. Ali, krv mučenika ne ćuti zauvijek.
Danas, kada slobodno stojimo na svojoj zemlji, kada imamo svoju domovinu Republiku Srpsku i jake institucije, istina je izašla na vidjelo. O tome svjedoči i poruka svima nama i našim pokoljenjima urezana na spomeniku na obali rijeke u Starom Brodu: ‘Oprostite nam vi koji ste ovdje stradali, a 66 godina smo ćutali o vama. Ipak, nismo vas zaboravili jer ovakve rane na srcu nikad ne zarastaju. Zločincima smo oprostili, nek im je lice crno pred Božijom svjetlošću! – naveo je Dodik.
Dodik je podsjetio da je stradanje srpskog naroda u Starom Brodu i Miloševićima u proljeće 1942. godine jedna od najpotresnijih, najtežih i najsvetijih tačaka naše cjelokupne istorije.
– To nije samo mjesto nepojmljive tragedije, već svetilište na obali hladne Drine, koja je te krvave godine postala grobnica za više od šest hiljada nevinih srpskih duša, mahom žena, staraca i nejake djece iz Sarajeva, Olova, Kladnja, Pala, Mokrog, Sokoca, Han Pijeska, Rogatice, Višegrada…- rekao je Dodik.
On je podsjetio da je u proljeće 1942. iz Sarajeva krenulo deset hiljada ustaša sa namjerom da protjeraju i pobiju srpsko stanovništvo koje je u zbjegovima krenulo niz Drinu da bi spas potražili u Srbiji.
– U Višegradu, italijanska vojska nije dozvolila narodu da pređe preko ćuprije i zbjeg je krenuo pored Drine ka selima Miloševići i Stari Brod gdje se nalazila skela. Ustaše su stigle zbjeg i mučki ubile oko 6.000 Srba – naveo je Dodik.
Bježeći pred zvjerskom oštricom “Crne legije” Jure francetića, tražeći spas u Srbiji gdje su mislili da ih čeka bratska ruka i sloboda, dodao je Dodik, našli su se u obruču smrti sabijeni uz nabujalu, nemilosrdnu rijeku koja im je, kako se ispostavilo, preostala kao jedini izlaz, ali ne u život već u smrt.
– I upravo u tim stravičnim momentima, birajući između ustaške kame ili Drine, naš narod je izabrao skok u Drinu i pokazao najuzvišenije srpske vrline – ponos i mučeničko junaštvo – istakao je Dodik.
On je podsjetio da su se, prema kazivanjima preživjelih svjedoka, 362 srpske djevojke i mlade majke, gledajući u oči dželatima i odbijajući da padnu u ruke krvnika koji bi im oskrnavili čast i dostojanstvo, uhvatile za ruke i svjesno, dostojanstveno skočile u ledenu, duboku Drinu.
– Majke su bacale svoju djecu u rijeku i skokom za njima spasavale i njih i sebe od ustaške kame. Izabrale su smrt u talasima rijeke prije nego ropsko poniženje, mučenje i silovanje, upisavši se tako u vječnu knjigu srpskih besmrtnika. Taj čin nije bio samo očajnički krik, već vrhunska žrtva za obraz, vjeru i srpski rod. To je ujedno i istorijska lekcija svima nama, a pogotovo našim dželatima o tome koliko je srpska duša nepokoriva čak i u trenucima beznađa i stradanja – rekao je Dodik.
On je ocijenio da Stari Brod i Miloševići nisu samo mjesta tugovanja, već svetilište, vječna opomena srpskom narodu i njegov neuništivi korijen.
– Dok god teče Drina i dok god kuca ijedno srpsko srce, mi ćemo čuvati sjećanje na njihovu nevinu žrtvu, ponosni na njihovu čistotu, čestitost i hrabrost, i zakleti da nikada više nećemo dozvoliti da naš narod bude vođen na klanicu. Neka im je vječna slava i hvala što su nam svojom mučeničkom krvlju i čašću osvijetlili ponosni put kroz istoriju! I što rekao naš veliki Matija Bećković: ‘Stari Brod je ‘Titanik’ za koji niko ne zna, iako je u Drini podavljeno više ljudi, nego na tom brodu u Atlantskom okeanu za koji zna cijeli svijet!’ Ta rečenica nam jasno govori da moramo pričati, pisati i pamtiti. Ako prestanemo da pričamo, pišemo i pamtimo nećemo biti ništa bolji od onih koji su počinili zločine. Zaboravom ponovo ubijamo žrtve iz svog naroda, što je još veći zločin. I zato – pamtimo i ne zaboravljajmo – poručio je Dodik.
