Bosna i Hercegovina je među zemljama koje su najmanje uradile za obezbjeđivanje energetske sigurnosti, uprkos činjenici da je zemlja, kada je u pitanju gasni sektor, vezana samo za ruske izvore snabdijevanja.
EU je nakon gasne krize između Rusije i Ukrajine 2006. i 2009. godine, kada je prekinut tranzit ruskog gasa preko Ukrajine zbog spora oko plaćanja transportnih taksi, shvatila da mora raditi na diverzifikaciji svojih izvora.
Iako je ovisnost o jeftinom ruskom gasu, posebno u Njemačkoj, ostala do ruske invazije na Ukrajinu u februaru 2022. godine, koraci koji su preduzeti nakon 2010. godine ublažili su posljedice ruskog zavrtanja gasnih slavina.
EU se, osim toga, brzo okrenula postavljanju terminala za tečni gas, pa se nisu obistinile prognoze Dimitrija Medvedeva, zamjenik predsjednika Savjeta za nacionalnu bezbjednost Ruske Federacije, iz avgusta 2022. godine, da će cijene gasa u Evropi do kraja godine dostići i do 5.000 evra.
“Šefovima država i vlada zemalja EU: U vezi sa povećanjem cijene gasa na 3.500 evra za 1.000 kubnih metara, primoran sam da povećam prognozu cijene na 5.000 evra do kraja 2022. godine. Topli pozdravi”, napisao je on na mreži Telegram, a prenio je TASS.
Cijene gasa u januaru ove godine bile su niže nego u periodu prije početka invazije i iznosile su 26,9 evra po megavat-času, dok su u februaru 2022. godine iznosile između 100 i 200 evra po megavat-času.
Cijene su dosegle vrhunac u avgustu 2022. godine, kada je Medvedev iznio svoju prognozu, i iznosile su gotovo 350 evra po megavat-času. Nakon toga cijene su stalno padale i vratile se na predratni nivo ispod 50 evra po megavatu. Istine radi, cijene su u odnosu na period prije krize više u prosjeku za oko 20 do 30 evra. Ova razlika u cijeni posebno je pogodila Njemačku, koja je svoju industrijsku bazu razvijala na jeftinim cijenama energenata. Razlika u cijeni, prema procjenama energetskih stručnjaka, uglavnom se odnosi na tečni gas, koji je, po pravilu, skuplji od gasa koji se transportuje cijevima.
Proteklih nekoliko mjeseci održano je nekoliko važnih skupova na kojima je bilo riječi o budućnosti energetske situacije u EU. Suština svih rasprava može se svesti na dva zaključka.
Prvi je da će zbog povećanja učešća obnovljivih izvora energije doći do smanjenja potražnje za prirodnim gasom. Procjena koju iznosi Reuters je da će EU 2030. godine trebati oko 340 milijardi kubnih metara gasa, ili 19 odsto manje u odnosu na period prije početka rata u Ukrajini.
Druga procjena je da će EU povećavanjem kapaciteta preko gasovoda do 2030. godine uticati i na cijene gasa, i doprinijeti daljem spuštanju cijena.
Prema procjenama za 2023. godinu energetskog giganta “Shell”, EU i Velika Britanija će do 2030. godine morati uvoziti oko 190 milijardi kubnih metara gasa. Imajući u vidu da Norveška i Azerbejdžan planiraju povećati kapacitete isporuka gasa, kao i izvore iz sjeverne Afrike, procjena stručnjaka je da će EU imati višak kapaciteta za uvoz tekućeg gasa, čak i ako Rusija Evropu više ne bi snabdijevala ni sa jednim kubnim metrom prirodnog gasa iz gasovoda.
Naime, prema dostupnim podacima, u EU je do avgusta prošle godine izgrađeno šest velikih terminala za tečni gas, dok je prije rata bilo 19 terminala.
Za BiH je posebno važan terminal na Krku, koji je otvoren prije tačno tri godine. Otkad je otvoren, a posebno nakon energetske krize u ljeto 2022. godine, EU i SAD insistiraju da se BiH priključi na taj terminal, kako bi zemlja konačno dobila alternativni izvor snabdijevanja.
Argument je bio da će time BiH izbjeći situacije kakva se desila i prije nekoliko dana, kada je Sarajevo bilo suočeno s “ultimatumom” u vezi s novim ugovorom za snabdijevanje gasa. Kako saznaju “Nezavisne”, rješenje za nabavku tečnog gasa iz terminala na Krku trebalo bi da bude nađeno do ljeta, a trenutni fokus će biti evropski zakoni, kako bi BiH do marta dobila datum za početak pregovora.
Američki zvaničnici već više od dvije godine na nezvaničnim medijskim brifinzima i zatvorenim sastancima traže da HDZ BiH da zeleno svjetlo da se ovaj projekt realizuje preko postojeće kompanije za snabdijevanje gasom “BH gas”, što je u Mostaru odbačeno, jer se plaše da bi mogli doći u situaciju da ih Sarajevo jednog dana ucjenjuje zbog gasnog snabdijevanja, zbog čega su predlagali da se osnuje novo preduzeće u Mostaru. SAD su, kako “Nezavisne saznaju”, predlagale kompromisno rješenje po kojem bi “BH gas” ostao dobavljač, a HDZ bi promjenom upravne strukture “BH gasa” mogao zaštititi interese svog glasačkog tijela. Nedavno neuobičajeno oštro intonirano pismo Entonija Blinkena, državnog sekretara SAD, njegovom kolegi u BiH Elmedinu Konakoviću shvaćeno je kao posljednje upozorenje da se ovaj problem konačno riješi, a BiH dobije alternativni izvor snabdijevanja.
Inače, treba naglasiti da se BiH neće oslanjati na nove kapacitete samo iz tečnog gasa. EU i SAD odavno rade na tome da se Evropa poveže i preko Južnog gasnog koridora na azerbejdžanske izvore. Azerbejdžanski koridor dug je preko 3.000 km i sastoji se od Južnog kavkaskog gasovoda, Transanadolijskog gasovoda, i Transjadranskog gasovoda, preko kojeg će se na ovaj gas priključiti jugoistočna Evropa. Prilikom nedavne posjete Nišu, gdje je otvoren konektor za azerbejdžanski gas, Ilham Alijev, predsjednik Azerbejdžana, rekao je da će do 2027. godine udvostručiti kapacitete izvoza prema Evropi na 20 milijardi kubnih metara godišnje. To znači da će i Istočna interkonekcija, koju želi da izgradi Republika Srpska kod Bijeljine, moći da se priključi na ovaj gasni izvor. Naime, Treći energetski paket EU propisuje da proizvođač gasa ne može biti i distributer, što znači da sva gasna infrastruktura mora biti otvorena za sve snabdjevače.
