3. Juna 2026.

Riješena misterija stara 250 godina: Kako su krokodili preplivali Indijski okean do Sejšela?

Rješena misterija stara 250 godina: Kako su krokodili preplivali Indijski okean do Sejšela - Magazin - BIG portal

Misterija sejšelskih krokodila, koja je zbunjivala naučnike više od dva vijeka, konačno je riješena zahvaljujući analizi drevne DNK.

Novo istraživanje pokazalo je da ovi gmizavci nijesu bili posebna vrsta, već izolovana populacija slanovodnih krokodila koja je do udaljenog arhipelaga stigla preplovivši hiljade kilometara preko Indijskog okeana.

Naučnici su riješili misteriju koristeći DNK iz istorijskih muzejskih uzoraka, prenosi RTS .

Gmizavci ipak nisu bili jedinstvena vrsta, već izolovana populacija slanovodnih krokodila koji su vjerovatno plutali hiljadama kilometara preko Indijskog okeana.

Istorijski zapisi sa ekspedicija nastali prije više od 250 godina opisuju krokodile kao uobičajenu pojavu duž obala Sejšelskih ostrva. Za prve istraživače, prizor ovih ogromnih reptila na plažama i ušćima rijeka bio je zbunjujući jer se arhipelag nalazi hiljadama kilometara od njihovih poznatih staništa.

Kako su prešli taj put?

To je zagonetka koja dugo intrigira naučnike. Situacija se drastično promijenila nakon što je oko 1770. godine počelo trajno naseljavanje ostrva. U roku od samo pet decenija lokalna populacija krokodila potpuno je istrijebljena lovom. Iza njih je ostalo samo nekoliko sačuvanih primjeraka, uključujući nepotpune lobanje u Nacionalnom muzeju Sejšela, kao nijemi svjedoci jednog davno nestalog svijeta.

Dugo se raspravljalo o identitetu ovih životinja. Neki naučnici smatrali su da su u pitanju nilski krokodili (Crocodylus niloticus) koji su migrirali iz Afrike, dok su drugi vjerovali da je riječ o endemskoj vrsti.

Prvi pomak u istraživanjima dogodio se 1994. godine, kada su istraživači na osnovu fizičkih karakteristika reklasifikovali ove životinje kao morske krokodile, ali je nedostajao konačan dokaz.

Međunarodni tim naučnika iz Njemačke i sa Sejšela sproveo je detaljnu analizu kako bi riješio misteriju. Koristeći napredne tehnike, uspjeli su da izdvoje i analiziraju mitohondrijsku DNK iz kostiju i zuba drevnih primjeraka.

Tu genetsku informaciju zatim su uporedili sa DNK živih morskih krokodila. Rezultati, objavljeni u časopisu Royal Society Open Science, nisu ostavili mjesta sumnji.

Genetski markeri sejšelskih krokodila nedvosmisleno su se podudarali sa onima slanovodnog krokodila (Crocodylus porosus), najvećeg živog gmizavca na svijetu. Populacija sa Sejšela nije bila jedinstvena vrsta, već najzapadnija poznata grupa ovih okeanskih putnika.

Njihova sposobnost da pređu ogromne vodene površine zasniva se na jedinstvenoj biološkoj adaptaciji. Za razliku od većine drugih krokodila, slanovodni krokodili posjeduju specijalizovane slane žlijezde na jeziku koje im omogućavaju da izbacuju višak soli. Ova prednost omogućava im da podnose slanu vodu i provode duže periode na moru, putujući između udaljenih obala.

„Osnivači populacije na Sejšelima morali su da preplove najmanje 3.000 kilometara preko Indijskog okeana da bi stigli do udaljenog arhipelaga, a možda čak i mnogo dalje“, rekao je Frank Glau, stručnjak za reptile iz Bavarske državne zoološke zbirke (SNSB) i stariji autor studije.

Vladari okeana

Ovo otkriće značajno proširuje poznati istorijski areal slanovodnih krokodila. Prije nego što je ljudska aktivnost dovela do njihovog nestanka sa Sejšela, područje rasprostranjenosti ove vrste prostiralo se na nevjerovatnih 12.000 kilometara, od Vanuatua u Tihom okeanu pa sve do zapadnog dijela Indijskog okeana.

To ih svrstava među reptile sa najširom rasprostranjenošću na planeti, što potvrđuje njihovu izuzetnu mobilnost.

„Genetski obrasci ukazuju na to da su populacije slanovodnih krokodila ostale povezane tokom dugih perioda i na velikim udaljenostima, što govori o visokoj mobilnosti ove vrste“, objasnila je Štefani Agne sa Univerziteta u Potsdamu, prva autorka studije.

Rješavanje ove misterije nije samo ispravljanje jedne istorijske fusnote – ono pokazuje moć genetike u rekonstrukciji izgubljenih saznanja o vrstama i razumijevanju posljedica ljudskog uticaja.

Ipak, naučna priča ovdje se ne završava. Korišćena mitohondrijska DNK nasljeđuje se samo po majčinoj liniji, pa bi buduća istraživanja nuklearne DNK mogla otkriti još suptilnije veze i razlike između davno razdvojenih populacija ovih impresivnih vladara okeana.

Danas slanovodni krokodil ostaje jedan od najrasprostranjenijih gmizavaca na Zemlji. Prije nego što je populacija na Sejšelima istrijebljena, vrsta je zauzimala još veći areal koji se prostirao više od 12.000 kilometara, od Vanuatua u Tihom okeanu do Sejšela u Indijskom okeanu.

Izvor: nezavisne

Podijeli vijest na: