4. Januara 2023.

Prevazišao očekivanja – kako je „Džejms Veb“ oduševljavao slikama iz dubina svemira tokom 2022.

Za to vreme, zahvaljujući najmoćnijem teleskopu koji je ikada poslat u svemir, videli smo brojne fascinantne snimke koje je napravio, na kojima su prikazani ranije neviđeni prizori iz dubokog svemira a naučna zajednica i javnost – proširili su svoje astronomsko znanje.

Krajem novembra 2015. godine započeta je montaža segmenata glavnog ogledala, koja je završena je početkom februara 2016. „Vebovo” glavno ogledalo, koje sakuplja svetlost iz najudaljenijih dubina univerzuma sastoji se od 18 pozlaćenih segmenata: centralnog dela sa dva bočna panela od tri segmenta.

Konstrukcija je kompletirana krajem 2016, nakon čega je započela faza testiranja. Ipak, u martu 2018, Nasa je odložila lansiranje nakon što se oštetio „sunčev štit” a pokretanje je ponovo odloženo u junu 2018. po preporuci nezavisnog revizionog odbora.

Teleskop je lansiran u svemir 25. decembra 2021. godine iz grada Kurua u Francuskoj Gvajani.

Početkom januara 2022, „sunčani štit” na teleskopu „Džejms Veb” je otvoren, i pokrenuto je „raspakivanje” ogledala.

Opservatorija od deset milijardi dolara 

Teleskop je tada uspešno završio otvaranje džinovskog štita koji bi trebalo da ga štiti o Sunčevih zraka i pomoću kojeg će teleskop moći da ima dovoljnu osetljivost da detektuje signale koji dolaze od najudaljenijih objekata u svemiru.

Tako je završen kompletan proces sklapanja ogledala, što je bio korak dvonedeljne faze raspoređivanja opservatorije vredne 10 milijardi dolara.

Tri decenije napornih priprema

Svemirski teleskop „Džejms Veb” je naslednik svemirskog teleskopa „Habl” i njegov osnovni zadatak je prikupljanje podataka o najudaljenijim objektima u svemiru do kojih teleskop „Habl” ili zemaljski teleskopi nisu mogli da dosegnu. Teleskop je zajednički projekat Nase, Evropske svemirske agencije i Kanadske svemirske agencije.

Za njegovo dizajniranje i izradu bilo je potrebno 30 godina.

„Džejms Veb” pruža poboljšanu rezoluciju i senzitivnost u odnosu na „Habl”i omogućava širok spektar istraživačkih studija u brojnim oblastima kosmologije i astronomije, uključujući posmatranje nekih od najudaljenijih dešavanja i objekata u svemiru poput nastanka prvih galaksija.

Teleskopov optički sistem sastoji se od 18 heksagonalnih segmenata ogledala koji se kombinuju tako da kreiraju ogledalo prečnika 6,5 metara.

Nazvan je po Džejmsu E. Vebu, administratoru u Nasi od 1961. do 1968. godine, koji je dao veliki doprinos misiji „Apolo”.

Za astronome, „Džejms Veb” nudi mogućnost snimanja slika prvih galaksija koje su se formirale nakon velikog praska, pre 13, 8 milijardi godina, razumevanja kako se zvezde rađaju i razvijaju, i istraživanja potencijala za pojavu života u planetarnim sistemima.

Sve to, „Veb” će morati da se uradi za jednu deceniju (godina je već prošla) jer je to njegov maksimalni vek trajanja. Posle 10 godina, očekuje se da će ostati bez goriva i polako skrenuti sa kursa.

Hvaljen kao prva svetska svemirska opservatorija,  teleskop „Džejms Veb” je u prvim mesecima 2022. godine uspešno završio niz koraka koji su bili ključni za usklađivanje čak 18 segmenata zlatnih ogledala.

Za testno snimanje, „Veb” je tada počeo svoj rad i najpre posmatrao malu susednu satelitsku galaksiju nazvanu Veliki Magelanov oblak. Gusto zbijena galaksija od stotine hiljada zvezda može se videti na probnim snimcima koji su tada široko hvaljeni u naučnoj zajednici uz navode da se očekuje da će „Džejm Veb” premašiti očekivanja.

I, na leto, videli smo prvi „Vebov” pogled u duboki svemir koji bi mogao da nam otkrije misterije univerzuma.

Proboj kroz „svemirsko porodilište” 

„Svemirsko porodilište”, umiruća zvezda pokrivena prašinom i kosmički ples grupe galaksija samo su neke od zapanjujućih, kristalno čistih i čarobnih fotografija koje je novi teleskop „Džejms Veb” tada snimio, a koje su predstavljene na posebnoj Nasinoj konferenciji.

Stefanov kvintet u sazvežđu Pegaz, poznat kao prva grupa galaksija otkrivena 1877. godine 

Uveličana fotografija planetarne nebule NGC 3132 izazvane umirućom zvezdom

Fotografije su okarakterisane kao deo „novog doba astronomije” i konačno je u julu stavljena tačka na mesece nervoze i čekanja otkad je teleskop lansiran.

Hiljade mladih zvezda, udaljene pozadinske galaksije i detaljna struktura magline su prvi put vidljivi zahvaljujući infracrvenim instrumentima visoke rezolucije.

„Veb” radi prvenstveno u infracrvenom spektru, jer je svetlost objekata u udaljenom kosmosu bila razvučena u ovu talasnu dužinu tokom širenja Univerzuma.

Vebov bliski infracrveni spektrograf (NIRSpec), koji analizira svetlosne obrasce da bi odredio sastav objekata, uhvatio je jednu mladu zvezdu kako baca oblak prašine oko sebe.
To je izoštrilo sliku vruće zvezde i razjasnilo hladnije regione, otkrivajući do sada neviđene tačke svetlosti unutar zvezdanog rasadnika, koje ukazuju na protozvezde koje još uvek dobijaju na masi.

Interesovanje za „Tarantulu” 

Nasin svemirski teleskop „Džejms Veb” je u prvim danima septembra uspeo do detalja da snimi pravi rasadnik zvezda, maglinu Tarantula , otkrivajući do sada neviđene detalje koji produbljuju naučno razumevanje svemira.

Astronomsko interesovanje za maglinu „Tarantula” potiče od njenog sličnog hemijskog sastava kao u gigantskim regionima u kojima se formiraju zvezde posmatrane nekoliko milijardi godina nakon Velikog praska, perioda koji se naziva „kosmičko podne” kada je formiranje zvezda dostiglo vrhunac.

Na udaljenosti od „samo” 161.000 svetlosnih godina, maglina „Tarantula” je lako vidljiv primer ovog perioda procvata kosmičkog stvaranja.

Sparkler, Orao i prstenovi 

Fotografija koju je snimio otkriva neke od najstarijih zvezda i galaksija u univerzumu, uključujući i onu koja izgleda kao da izbacuje iskre.

Prikaz iskričave galaksije

Neke od ovih udaljenih galaksija i zvezdanih jata nikada ranije nisu viđene. Jato galaksija na novom prikazu, pokazuje ga onakvim kako je izgledalo pre 4,6 milijardi godina.

Jedna od prikazanih galaksija dobila je naziv Sparkler, jer se oko nje vide fantastično raspoređene crvene i žute tačke u vidu iskri. Ova galaksija je udaljena devet milijardi svetlosnih godina.

Serija od 17 koncentričnih prstenova prašine, koje je „Veb” snimio sredinom oktobra, zapravo je struktura sa 17 prstenova koja nastaje tokom približno 130 godina i obuhvata prostor veći od našeg Sunčevog sistema.

Neptunovi prstenovi

Teleskop je tako dao najjasniji prikaz Neptunovih prstenova u poslednjih 30 godina. Vebova bliska infracrvena kamera snimila je nekoliko svetlih, uskih prstenova, kao i slabije trake prašine na planeti. 

Krajem oktobra – „Džejms Veb” ponovo oduševljava – snimio je veličanstvene Stubove stvaranja kakve do tada nismo videli.

Stubovi stvaranja kroz objektiv „Džejmsa Veba“

Svojim segmentisanim „zlatnim okom”, svemirski teleskop pogledao je duboko u srce magline Orao, udaljene od Zemlje oko 6.500 svetlosnih godina, i dao nam fantastičan snimak jedne od najpoznatijih struktura u kosmosu – Stubova stvaranja.

„Džejms Veb”, najosetljiviji svemirski teleskop koji je ikada napravljen, napravio je najprecizniju i najdetaljniju fotografiju poznate svemirske strukture.

Astronomi su jedva čekali da se teleskop pozicionira kako bi uhvatio dobru perspektivu da snimi Stubove stvaranja, ne samo zbog veličanstvene lepote fotografija, već najviše zbog onoga što se u njima dešava.

Ovakve strukture su poznate kao zvezdana porodilišta, pošto se u njima odvija proces formiranje novih zvezda od okolnog gasa i prašine. Tada dolazi do erozije gasa i prašine u maglini pod uticajem svetlosti novostvorenih zvezda.

Kosmički peščani sat koji otkrio kako se rađa zvezda

U novembru 2022, kosmički događaj izazvan aktivnošću jedne veoma mlade zvezde „uhvaćen” je na najnovijoj očaravajućoj slici sa Nasinog svemirskog teleskopa.

Protozvezda skrivena je od pogleda u čvoru tamnog oblaka gasa i prašine koji se rasporedio u obliku peščanog sata. Tamna linija preko sredine je protoplanetarni disk – gust gas i prašina, koji bi u budućnosti mogli da formiraju planetu – otprilike veličine našeg Sunčevog sistema. 

Plavi i narandžasti oblaci na slici ocrtavaju šupljine koje nastaju kada se materijal udaljava od protozvezde i sudara se sa drugim okolnim materijalima

Kako se šalju podaci sa udaljenosti veće od milion kilometara

Teleskop „Džejms Veb” od Zemlje je udaljen 1,5 miliona kilometara, a zahvaljujući tehnologiji koju koristi, može da proizvede 57 gigabajta podataka dnevno.

Uz sve probleme koje nosi bežično prenošenje podataka na tako velikoj udaljenosti, Nasini stručnjaci morali su da osmisle poseban mehanizam – frekvencijsko područje Ka-band mikrotalasno područje sa frekvencijom od 25,9 GHz.

Talasima u tom području teleskop može da pošalje 28 megabita u sekundi, i to je osnovni kanal komunikacije „Veba” ka Zemlji, i njime se zapravo šalju fotografije koje svi volimo da vidimo, kao i istraživački podaci.

Pred protozvezdom je dug put dok ne postane „prava” zvezda, a L1527, kako ona i njen oblak dobili ime, stari su oko 100.000 godina – što znači da je u pitanju relativno mlado nebesko telo u poređenju sa našim Suncem, koje je staro oko 4,6 milijardi godina.

Pošto različite turbulencije inale sprečavaju formiranje novih zvezda, koje bi se formirale, kao rezultat toga, protozvezda dominira prostorom, zauzimajući veliki deo materijala za sebe, objasnili su stručnjaci.

Ta slika „Džejmsa Veba” pružila je uvid u to – kako su naše Sunce i solarni sistem izgledali u svojoj ranoj fazi.

Premašivanje „Hablovog” rekorda

U novembru, među, za sada, poslednjim podvizima „Veba” je i otkrivanje sve više galaksija koje su ranije bile skrivene od naših pogleda, uključujući i jednu koja se formirala samo 350 miliona godina nakon Velikog praska.

Astronomi su tada potvrdili da je novootkrivena grupacija zvezda najstarija i najdalja do sada pronađena, čime je premašen rekord teleskopa „Habl” koji je snimio galaksiju staru 400 miliona godina.

Krajem novembra, teleskop je snimio i detaljan molekularni i hemijski portret daleke planete, što je još jedan „pogled bliže” zajednici egzoplaneta.

Ovaj „vrući Saturn” je bila jedna od prvih egzoplaneta koje je „Veb” teleskop ispitivao kada je započeo svoje redovne naučne operacije „nadgledanja”.

Novi podaci pružili su prvi znak da u atmosferi egzoplanete ima sumpor-dioksida, molekula proizvedenog hemijskim reakcijama koje su pokrenula zvezda domaćin planete i njena visokoenergetska svetlost. Na Zemlji se zaštitni ozonski omotač atmosfere stvara na sličan način od toplote i sunčeve svetlosti u fotohemijskoj reakciji. 

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare